Dobiti vode, ali ne i večeru

Tadašnji komandant Vojske Republike Srpske (VRS) general Mladić  optužen je za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Muslimana u danima nakon 11. jula 1995. godine.

RM-297 je, u pisanoj izjavi uvedenoj u dokaze, ispričao da je nakon pada Srebrenice pokušao da se probije iz obruča VRS-a šumom ka Tuzli, ali da se poslije dva dana, 13. jula 1995, predao srpskim vojnicima.

Na livadi kod sela Sandići, zarobljenicima se iste večeri obratio general Mladić.

“On je nama nazvao ‘dobro veče, komšije’ i rekao: ‘Vlade pregovaraju, sutra ćete biti razmijenjeni svi za sve.’ Mi smo rekli: ‘Hvala, komandante.’ Rekao nam je i ‘ići ćete u hangare, dobićete vode, ali ne i večeru’”, izjavio je svjedok.

U Sandićima je svjedok bio odvojen od brata, a za njegovu sudbinu tek je nedavno saznao. “Kažu da su našli nešto malo kostiju, ali nije komplet…”, dodao je svjedok.

Iste večeri, zarobljenici su bili prebačeni u Bratunac, gdje ih je tokom noći nekoliko ubijeno. Ujutro, 14. jula, odvezeni su kamionima u Orahovac.

“Psovali su nam tursku majku, balijsku, i govorili: ‘Ovo je srpska zemlja, srpsku vojsku ne može niko pobijediti’”, kazao je svjedok.

Prema riječima RM-297, u prenakrcanoj fiskulturnoj sali škole u Orahovcu, srpski vojnici su zarobljenim Muslimanima krpama povezivali oči i davali po lonče vode prije nego što bi ih odvodili u kamion.

Poslije kratke vožnje, kazao je svjedok, kamion se zaustavio, a zarobljenicima je naređeno da izađu i postroje se. Svjedok je izjavio da je, ispod poveza preko očiju, vidio mrtvo tijelo ispred sebe. Zatim je začuo rafal i pao je, iako nije bio pogođen.

“Jedan je bio teško ranjen i tražio je da ga dotuku, nije ni plakao… Srpski vojnik je rekao: ‘Polako, polako’”, posvjedočio je RM-297.

Dok je ležao ispod tijela ubijenih, svjedok RM-297 je čuo da kamioni “svakih petnaestak minuta” dovoze nove grupe zarobljenika i rafale. Svjedok je precizirao da je po glasu prepoznao jednog od počinilaca kao Gojka Simića, koga je poznavao odranije.

Poslije nekoliko sati, svjedok je uspio da pobjegne sa mjesta zločina, a nakon dva dana lutanja došao je do teritorije koja je bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

U unakrsnom ispitivanju, Mladićev branilac Branko Lukić pitao je svjedoka da li je u Sandićima prepoznao generala Mladića ili je čuo da je to on.

RM-297 je potvrdio da Mladića “nikada ranije nije vidio” i da se glas raširio među zarobljenima da je to on. Kasnije, kada ga je “na slobodnoj teritoriji” vidio na televiziji, bio je uvjeren da je to “sto posto Mladić”.

Na sugestiju branioca, svjedok je kazao i da je, po bjekstvu, čuo da su četvorica maloljetnih dječaka, koji su bili među zarobljenicima u školi u Orahovcu, bila puštena.

Mladić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. maj.