Planinčić i ostali: Grobna tišina

Dragiša Serdar, kao pripadnik rezervnog sastava policije Vrbanjci, čuo je da se u njegovom selu Serdari desio napad, te da ima ubijenih.
 
“Sreo sam rođaka koji je plakao. Rekao mi je: ‘Ne idi tamo, sve je pobijeno’”, kazao je Serdar, istaknuvši da je ipak otišao i na pragu kuće zatekao mrtvog oca, dok su mu brat i snaha izgorjeli u kući.

Prema optužnici, 16 civila srpske nacionalnosti ubijeno je u selu Serdari u napadu koji se dogodio 17. septembra 1992. godine. Za učešće u ovom napadu sudi se Fikretu Planinčiću, Rasimu Lišančiću i Seadu Menzili, koji su, kako stoji u optužnici, bili pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) u Kotor-Varoši.

Budući da je i Mirsad Vatrač optužen za isto krivično djelo počinjeno u selu Serdari, Sudsko vijeće je spojilo njegov postupak sa Planinčićem, Lišančićem i Menzilom.

Prema iskazu Serdara, majka i mlađi brat su se spasili tako što su se zatvorili u WC i vrata polijevali vodom, te tako gasili vatru. Kada su otišli vojnici, kako je kazao svjedok, njegova majka i mlađi brat uspjeli su izići i spasiti se.

S obzirom da nije mogao prići kući koja je gorjela, Dragiša Serdar je otišao do kuća dvaju stričeva što su se nalazile u blizini. Svjedok tu zatiče mrtve, među kojima su djeca njegove tetke, koja su imala devet i četiri godine.

“Oni su bili kao na kamari i velika lokva krvi je bila ispod njih”, kazao je svjedok.

Na pitanje Izeta Baždarevića, branioca drugooptuženog Rasima Lišančića, da li su muškarci koji su ubijeni bili vojno aktivni i da li su imali ikakvo oružje, svjedok je rekao da je jedino njegov brat bio vojno angažovan.

“Kod brata je bilo oružje i izgorjelo je s njim, a kod drugih ne”, pojasnio je svjedok.

Nikola Tomašević, drugi svjedok Tužilaštva, kao istražni sudija Vojnog suda u Banjoj Luci, bio je na uviđaju 17. septembra 1992. godine, nakon što se desio ovaj događaj.

“Kada smo došli, u selu Serdari bila je grobna tišina i sve je bilo zapaljeno. Naišli smo i na tragove ljudskih ostataka”, kazao je Tomašević i dodao da je civilna zaštita leševe ubijenih odvezla u Dom zdravlja u Kotor-Varoši.

Nakon uviđaja, Tomašević je otišao u Dom zdravlja u Kotor-Varoši i, uz pomoć rodbine, izvršio identifikaciju, ali, kako je rekao, nije bilo obdukcije.

“U Domu zdravlja nije bilo sudskog vještaka i zbog opasne situacije rodbina ubijenih je čim prije htjela sahraniti svoje”, kazao je Tomašević, istaknuvši da su svi ubijeni bili u civilu sa prostrelnim ranama, te da je bilo mlađih osoba.

Nastavak suđenja je 19. januara ove godine.

M.B.