Nerman Džonlić u ovom zločinu izgubio je brata Kenana, devetogodišnjeg dječaka koji je, kada je pala granata, pomagao drugoj djeci da pumpaju vodu. Sjeća se da je tog dana pogođeno jedino mjesto gdje su se mogli igrati.
“Bio je sunčan dan, kao neko primirje trebalo biti. Igrali smo se ispred zgrade, oko pumpe za vodu. Ja sam otišao pet minuta prije te granate, do nane koja je živjela dvije zgrade pored”, priča Džonlić za Detektor.
Kada se vraćao na mjesto za igru vidio je dim i prizore koji su mu se, kao 11-godišnjaku, zauvijek urezali u sjećanje.
“Kad sam krenuo tamo, vratili su me stariji, nisu mi dali da idem. I, nažalost, sjećam se. Vidim kamion, trpaju ljude u njega, voze ih u hitnu”, dodaje on.
Nakon toga saznao je da je njegov brat poginuo dok je pomagao drugu Dini koji je preživio granatiranje. Kaže, mjesto je pogođeno granatom od 60 mm, čije ispaljenje se ne čuje.
Zbog ovog zločina, u kojem je ubijeno 15 Maglajlija, od čega četvero djece, a još 15 ranjeno, 29. oktobar proglašen je i Danom civilnih žrtava općine Maglaj.
Jasmin Insanić, predsjednik Upravnog odbora nekadašnjeg Udruženja civilnih žrtava rata u Maglaju, navodi da su se godinama borili za status civilnih žrtava rata, koje nisu bile prepoznate u zakonu, jer su u Maglaju najveći broj stradalih upravo civili.
“Skroz su manji gubici na prvim linijama odbrane bili. Najveći ceh se platio u onom okruženju Maglaja 1993. godini”, pojašnjava Insanić.
Udruženje kojim je predsjedavao danas ne postoji, ali Insanić i dalje prati sva obilježavanja zločina, poput ovog, u nadi da će neko za njih biti procesuiran.
“To je bio masakr, pala je granata nekad u jutarnjim satima ispred solitera. Ljudi su išli na vodu. Tu je ubilo četvero djece, 15 ih je ranjeno. Opšti masakr je bio. To je samo jedan, a desio se te iste godine u julu, 14. jula gdje je moja sestra poginula”, kaže Insanić.
Prema evidenciji općinskih službi u Maglaju, tokom rata u ovom gradu ubijeno je 210 civila, od čega 57 djece mlađe od 18 godina. Najmlađa žrtva je imala samo dvije godine.
Insanić navodi da za zločine nad civilnim stanovništvom u ovom gradu nikada niko nije odgovarao, niti je pokrenut bilo kakav pravosudni postupak.
“Niko nije odgovarao za tolika ubistva. Svugdje se nešto pokrenulo i nismo mi za to da se neko osuđuje bez argumenata, bez dokaza, daleko bilo. To su čisto politički dilovi i jednostavno ljudi zaborave, kao da niko u Maglaju nije ranjen, ni ubijen”, dodaje Insanić.
Za svu djecu koja su tokom rata stradala u Maglaju tokom 2016. godine izgrađen je spomen-park, nazvan “Velika kuća”, gdje su ispisana imena svih poginulih maloljetnika iz ovog grada.
