Gasal i ostali: Sklanjanje od sukoba

Čorhusić, nekadašnji komandir jednog od odjeljenja Vojne policije Armije BiH (ABiH) u Bugojnu, ispričao je da je zajedno s kolegom Hidajetom Vinčevićem bio 10 do 15 dana na stadionu “Iskra”, gdje su bili zarobljeni Hrvati, među kojima i pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

“Kolega i ja nismo izdali nijednu naredbu dok smo bili tu. Naredbe za privođenje izdavao je Handžić, a ljude je po njegovom nalogu privodila Vojna policija i znam da su privođeni direktno u Službu vojne bezbjednosti”, rekao je Čorhusić.

Enes Handžić je zajedno s Nisvetom Gasalom, Musajbom Kukavicom i Senadom Dautovićem optužen za zločine počinjene tokom 1993. i 1994. godine nad Hrvatima koji su bili zatočeni u različitim objektima na području Bugojna.

Handžića, bivšeg pomoćnika načelnika za bezbjednost 307. motorizovane brigade ABiH, i Dautovića, nekadašnjeg načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bugojno, optužba tereti za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u tom gradu.

Tužilaštvo smatra da je Gasal bio upravnik, a Kukavica komandir straže u logoru na stadionu “Iskra”, gdje je u nehumanim uslovima bilo zatvoreno oko 300 civila, koji su maltretirani, odvođeni na obavljanje radova, dok su neki i smrtno stradali.

Čorhusić je kazao da je znao da su zatvorenici sa stadiona “Iskra” odvođeni na obavljanje radova, ali tvrdi da je tek 1997. godine saznao da su neki od njih nestali.

Također je dodao da su zatvorenici po nalogu Handžića privođeni na informativne razgovore i u “BH Banku” te Kulturno-sportski centar (KSC).

Svjedok Enes Šehić, bivši direktor KSC-a u Bugojnu, kazao je da je Handžić imao svoju kancelariju u ovom objektu za vrijeme rata, ali tvrdi da tu nije vidio zarobljenike, već samo “ljude koji su sklonjeni od sukoba u gradu”.

“Mislim da nisu bili privedeni jer su se slobodno mogli kretati”, dodao je Šehić.

Naredno ročište zakazano je za 9. juni ove godine.