Korićanske stijene: Život koji visi o koncu

Zaštićeni svjedok O1, koji je zbog mjera zaštite iskaz dao iz druge prostorije, ispričao je da je sa ženom i djetetom napustio Prijedor jer im je “život visio o koncu”, te je 21. augusta 1992. godine iz mjesta Tukovi krenuo konvojem “na slobodnu teritoriju”. U pratnji kamiona u kojem je bio O1, kako je ispričao, bilo je “vojno lice – taj interventni vod”.

Na putu prema Travniku, prema iskazu svjedoka, konvoj se zaustavio nekoliko puta, a pretposljednji put na Korićanskim stijenama, kada je vidio optuženog Željka Stojnića i “grupu iz interventnog voda”.

“Taj što je bio u pratnji našeg kamiona izbrojao je nas 15, i mene, ali ja sam ostao. Drugi put je izveo još 18. Bili smo kao sardine unutra, ali kako je ko izlazio, stvaralo se više mjesta i ja sam se sakrio. Izvodio je samo muškarce, i govorio: ‘Ne bojte se, trebate nešto…’”, ispričao je O1.

Uz Milorada Radakovića, u čiju je korist O1 svjedočio, za zločin protiv čovječnosti Tužilaštvo BiH tereti Zorana Babića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.

Prema navodima optužnice, sva šestorica su 21. augusta 1992. godine učestvovali u sprovođenju konvoja sa preko 1.200 civila koji su “vođeni na razmjenu u Travnik”. U optužnici stoji da je na Korićanskim stijenama izdvojeno oko 200 muškaraca koji su potom strijeljani.

O1 je kazao da je Radakovića vidio “tek gore na kraju”, kada je kamion došao na jedan plato.

“Skupili smo se u jednu grupu i tada sam vidio autobus u kojem je Radaković stajao naprijed. Pozdravili smo se i mi smo otišli svojim putem, a on nazad, valjda”, ispričao je O1, dodavši da Radakovića poznaje “kao prijatnog čovjeka”, te da su se “veselo i rado družili”.

Odbrana drugooptuženog je saslušala i svjedokinju O2, koja je također 21. augusta 1992. godine bila u konvoju koji je napuštao Prijedor. I ona je ispričala da je tek po izlasku iz kamiona vidjela Radakovića “u nekom autobusu”, te da je nakon toga sa ostalima “krenula pješke prema Travniku”.

“Na pola puta su izveli neke ljude. Moj suprug je ostao u kamionu, sakrio se. U vožnji sam negdje vidjela i Željka Stojnića”, ispričala je O2 odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća.

Na ovom ročištu Sudsko vijeće je saopćilo da je Tužilaštvo BiH podnijelo prijedlog da se Radakoviću, Babiću i Škrbiću prošire mjere zabrane.

Kako je ukratko pojašnjeno u sudnici, predloženo je da pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) “nasumice dolaze i kontrolišu” trojicu optuženih koji od početka 2009. godine, kada im je ukinut pritvor, imaju obavezu da se redovno javljaju u policijsku stanicu u Prijedoru.

Odbrane su se usprotivile ovom prijedlogu smatrajući dodatnu mjeru nepotrebnom, a Sud će odluku donijeti naknadno.

“Smatram da je ovakav način postavljanja kontrole više pritisak nego kontrola”, kazao je Zlatko Knežević, koji je na ovom ročištu zastupao Radakovića umjesto njegove braniteljice Slavice Čvoro.

Naredna ročišta zakazana su za 18. i 19. januar 2010. godine, kada će kao svjedoci Odbrane iskaz dati Gordan Đurić, te sam optuženi. Đurić je u septembru 2009. osuđen na osam godina zatvora, nakon što je priznao krivicu za učešće u zločinu na Korićanskim stijenama.