Istraga koja budi sumnje

Istraga koju je nedavno pokrenulo srbijansko tužilaštvo o onome što se desilo u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu početkom maja 1992. godine, probudila je mnoge kontroverze kako u samoj Srbiji, tako i u BiH.

Dok bosanske vlasti tvrde da Srbija nema pravni osnov za pokretanje istrage, neki pravni eksperti i analitičari u objema zemljama vide istragu kao politički čin.

Članovi Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i Željko Komšić izašli su u javnost s tvrdnjama da se radi o povredama Rimskog sporazuma, koji su 1996. godine potpisale Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatska, obavezujući se da će tražiti i mišljenje Haškog tribunala prije pokretanja istraga.

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije pokrenulo je krajem prošle godine istragu protiv 19 osoba, od kojih su za jednu, početkom marta ove godine, utvrdili da je umrla. Protiv ovih osoba, čiji identitet srbijansko tužilaštvo “ne želi otkriti”, istražni sudija odredio je pritvor i navodno izdao naredbu za raspisivanje potjernice.

Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom, kazao je da se “akcije Srbije mogu smatrati jednostranim”, te da bi Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) trebao dati “pravno tumačenje trenutne situacije” iako je prvenstvena odgovornost tumačenja na državama koje su bile i ostale garant Rimskog sporazuma.

O slučaju “Dobrovoljačka” i Tužilaštvo BiH provodi istragu. Međutim, glasnogovornik Boris Grubešić kaže da ne žele iznositi detaljnije informacije o slučaju, čak ni reći broj osumnjičenih osoba.

Zaim Backović, koji se u medijima navodi kao jedan od osumnjičenih, u izjavi za BIRN – Justice Report kaže da “nije bio u Dobrovoljačkoj ulici”, te da “nije postojala naredba za napad”.

“Radioveze nismo imali. MUP, Centar bezbjednosti Sarajevo, Regionalni štab, sve je bilo u haosu”, kaže Backović, postavljajući pitanje zašto “Tužilaštvo u Beogradu ili novinari ne istraže koliko je tih dana stradalo građana Sarajeva”.

Konfuzni dan u Sarajevu

Ni 17 godina nakon dešavanja u Dobrovoljačkoj, mnoga pitanja nisu razjašnjena.

Poznate su opće činjenice kao što je ona da se kroz Dobrovoljačku ulicu, u samom centru Sarajeva, 3. maja 1992. godine povlačila kolona JNA prema kasarni u Lukavici. U sredini kolone, u prvom oklopnom transporteru, bio je Alija Izetbegović, tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike BiH, kojeg su dan ranije pripadnici JNA oteli na Aerodromu Sarajevo. Dogovor koji je prethodno postignut bio je da će predsjednik biti oslobođen ako kolona bezbjedno prođe kroz grad.

Ipak, u popodnevnim satima, kolona je presječena i jedan broj vojnika je ubijen.

Tačan broj žrtava iz Dobrovoljačke još uvijek se ne zna.

U krivičnoj prijavi koju je podnio Centar javne bezbjednosti (CJB) Istočno Sarajevo navodi se da su ubijena 42 i ranjena 73 pripadnika JNA.

U prijavi po kojoj postupa Tužilaštvo za ratne zločine Srbije navodi se da broj žrtava “nije manji od 18”.

Jovan Divjak, tadašnji zamjenik komandanta Teritorijalne odbrane, koji je bio u Dobrovoljačkoj ulici, tvrdi da zna da je bilo “od sedmero do devetero nastradalih”.

Prema krivičnim prijavama, različit je i broj osumnjičenih. Tako se u istrazi srbijanskog tužilaštva spominje 18 osoba, dok u krivičnoj prijavi iz Republike Srpske stoje imena 15 osumnjičenih.

Prema medijskim napisima, kao osobe koje su osmunjičene za ovaj napad navode se, pored ostalih, imena dva bivša člana Predsjedništva Ejup Ganić i Stjepan Kljuić, te komandiri Teritorijalne odbrane Divjak i Backović.

U krivičnoj prijavi po kojoj postupa Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, kako prenose mediji, stoji da su članovi ratnog Predsjedništva Ejub Ganić i Stjepan Kljuić “organizirali i naredili oficirima Armije BiH i MUP-a, pokojnom Mustafi Hajrulahoviću i Jusufu Pušini, da 3. maja 1992. godine napadnu kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu”.

Ganić i Kljuić, prema prijavi, izdali su naređenje za napad, iako je bio postignut dogovor da se komandi Druge vojne oblasti JNA omogući da mirno napusti Sarajevo. Na taj način, stoji dalje u prijavi, njih dvojica su “neposredno učestvovali u ubijanju i ranjavanju više desetina pripadnika JNA”.

Stjepan Šiber, bivši visoki oficir JNA koji je početkom rata postao jedan od zamjenika komandanta Teritorijalne odbrane BiH, tvrdi da “naređenje za napad u Dobrovoljačkoj niko nije dao”, ističući da bi bio “upoznat s naredbom da je donesena u nekom državnom ili vojnom organu”.

Kljuić, tadašnji član ratnog Predsjedništva, danas ne želi davati izjave. Ipak, u vrlo kratkom telefonskom razgovoru za BIRN – Justice Report tvrdi da ga niko od istražnih organa nijedne države nije kontaktirao do sada, te kaže da će, ukoliko do toga dođe, “preduzeti određene radnje”.

Svi koji se spominju kao potencijalno osumnjičeni u Srbiji već su rekli da se neće odazvati pozivu iz Beograda, ali hoće pozivu iz Sarajeva.

“Čekam da se postavi optužnica, da se zna ko je za šta optužen, naravno isključivo putem Tužilaštva BiH, jer to je naša država, a kad je dobijem, onda mogu prikupiti materijale za odbranu. Želim vidjeti gdje me optužuju – komandovao nisam, organizovao nisam. Te optužbe neko mora da dokaže”, kazao je Divjak u intervjuu za lokalne medije.

Upitni motivi

Stručnjaci različito tumače razlog zašto je srbijansko tužilaštvo pokrenulo istragu za slučaj “Dobrovoljačka”.

Biljana Vučo-Kovačević, predsjednica Komiteta za ljudska prava Srbije, kaže da istraga “izgleda kao politička demonstracija srbijanskog tužilaštva”.

“Jedini argument za sprovođenje istrage jeste što su žrtve pripadnici JNA. Ipak, mislim da bi bilo jedino logično da je istragu pokrenula BiH, zato što se zločin desio na teritoriji BiH i osumnjičeni za izvršenje su pripadnici rukovodstva ili vojske BiH”, kaže Vučo-Kovačević.

Ona pojašnjava da su “sva tri osnova za pokretanje postupka, po međunarodnom krivičnom pravu, jednake težine, što pravno znači da i jedna i druga strana imaju osnov za pokretanje postupka”.

Međutim, cijeli postupak, prema mišljenju Vučo-Kovačević, pokrenut je iz političkog rezona i “čini se pravno komplikovanijim nego što na prvi pogled izgleda”.

Neki od pravnika iz Srbije s kojima je BIRN – Justice Report neslužbeno razgovarao također tvrde da je univerzalno pravo svake države da procesuira bilo koji zločin. Ipak kažu da ovakvi postupci Tužilaštva Srbije koriste samo političarima da se “zatamne oči srpskoj javnosti“ kako ne bi ispalo “da se sudi samo našima”.

Srbijansko tužilaštvo već je podiglo optužnicu, i vodi se postupak, protiv Ilije Jurišića, koji se tereti za zločin počinjen u Tuzli nad kolonom vojnika JNA u maju 1992. godine. Jurišić je uhapšen 11. maja 2007. godine na aerodromu kada je krenuo u privatnu posjetu porodici.

Njegovo hapšenje te najava mogućnosti novih hapšenja u vezi sa slučajem “Dobrovoljačka” kod mnogih građana BiH izaziva nepovjerenje te strah da putuju ka Srbiji.

“Bio sam u Beogradu od kraja rata naovamo više puta, ali bojim se da za sada neću tamo ići. Bio sam cijeli rat u Sarajevu, kao pripadnik Armije BiH. Nisam ništa uradio, ali ne znam šta se dešava i ne želim da rizikujem”, kaže za BIRN – Justice Report Sarajlija koji želi ostati anoniman.

I Zaim Backović kaže da neće ići u Srbiju, dodajući da nije išao ni do sada, te da će, ako krene negdje van zemlje, tražiti mišljenje istražnih organa BiH.

Istragu u vezi sa zločinom u Dobrovoljačkoj ulici pokrenulo je i Tužilaštvo BiH i to, prema izjavama glavnog tužioca Milorada Barašina, još 2003. godine, međutim, zvanično, istraga još traje.

Kada se u medijima pojavilo da je istragu proširilo srbijansko tužilaštvo, Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH, izjavio je da “nisu obaviješteni o provođenju te istrage”, te da ih kolege iz Srbije nikako nisu kontaktirale.

Međutim, Bruno Vekarić, glasnogovornik Tužilaštva za ratne zločine Srbije, tvrdi da su s Tužilaštvom BiH “ostvarili saradnju u više navrata tokom 2006. godine, razmjenom prikupljenih dokaza”.

“Neposredna saradnja ogledala se u pružanju pomoći Philipu Alcocku, tužiocu Tužilaštva BiH, da neposredno u prostorijama Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu ispita veći broj svjedoka koji su mu bili potrebni, što je i učinio u oktobru 2006. godine”, kaže Vekarić u izjavi za BIRN – Justice Report.

Pokretanje istrage u Srbiji navelo je Silajdžića i Komšića da 19. marta ove godine sazovu sastanak s nekadašnjim članovima ratnog Predsjedništva RBiH, Tatjanom Ljujić-Mijatović, Ivom Komšićem, Mirom Lazovićem i Ejupom Ganićem.

Tada su Komšić i Silajdžić zaključili da je Srbija “prekršila Rimski sporazum koji su 1996. godine potpisale BiH, Srbija i Hrvatska”.

“U ovom sporazumu jasno stoji da se, prije podizanja optužnice zemalja potpisnica, od Haškog tribunala treba zatražiti izjašnjenje, što Srbija nije učinila, i prekršila je međunarodno pravo”, izjavili su nakon sastanka članovi Predsjedništva BiH.

Vekarić tvrdi da “pravosuđe Republike Srbije nije prekršilo Pravila Rimskog sporazuma” pošto svoju nadležnost u ovom predmetu zasniva na pravilu humanitarnog ratnog prava (da je svaka država dužna da goni učinioce krivičnih djela ratnog zločina ma gdje oni bili izvršeni), te na odredbi Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine, gdje je propisana “naša nadležnost za krivična djela ratnog zločina izvršena na teritoriji bivše SFRJ, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve”.

“Rimski sporazum odnosi se na optužena lica, a ne na lica koja su pod istragom. To je i osnovna greška koja se spominje u javnosti u BiH. Dakle, to je čista politizacija slučaja ‘Dobrovoljačka’. Mi smo profesionalci i postupak sprovodimo bez političkih rezona, u skladu s dokazima koje smo prikupili”, kaže Vekarić za BIRN – Justice Report.

Ahmić pojašnjava da je tužilac MKSJ-a pristao da, prije negoli se pokrene procedura protiv osumnjičenih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava pred nacionalnim sudovima, izvrši pregled materijala i zainteresiranim stranama dostavi svoje mišljenje da li za određenu osobu po međunarodnim standardima postoji osnovana sumnja da je izvršila teške povrede međunarodnog humanitarnog prava.

“Nikada me niko nije kontaktirao od istražnih organa. Znam da su neki ljudi saslušavani, ali ne mogu vam reći njihova imena”, kaže Backović, koji negira da je bio na licu mjesta kada su se ubistva desila.

“Taj dan nismo imali nikakvu komunikaciju. Nisam mogao ništa narediti. Jedino su kontaktirali tog čovjeka u jetti koji je prenosio kako se kolona kreće, a razgovarao je s predstavnicima MUP-a”, navodi Backović.

Prema Backoviću, za pratnju konvoja bili su zaduženi MUP i Regionalni štab.

Dok je u BiH ova istraga pokrenula mnoge javne debate i izazvala puno reakcija, iz srbijanskog tužilaštva poručuju da, “prema dosadašnjoj praksi, a slijedeći načela ekonomičnosti i efikasnosti postupka”, veoma su rijetka optuženja u odsustvu. U međuvremenu, istražni sudija je izdao nalog za raspisivanje potjernica na teritoriji Srbije za 18 osoba osumnjičenih za zločin počinjen u Dobrovoljačkoj ulici.

Erna Mačkić je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ovo sedmično online izdanje.