Karajić: Svirepi zločini u Krajini

Tužilaštvo je tokom suđenja Sulji Karajiću saslušalo 45 svjedoka i tri vještaka, te uvelo 182 materijalna dokaza. Od ukupnog broja saslušanih svjedoka, 14 ih je iskaz dalo uz mjere zaštite. Pojedinima je Sud dodijelio pseudonim, dok su neki svjedočili iz druge prostorije, uz izmjenu glasa i slike, što su sami tražili, plašeći se ponovnog suočenja sa optuženim.

Statusna konferencija na kojoj će Odbrana iznijeti svoj prijedlog za dokazni postupak predviđena je za 27. novembar 2008. godine. Odbrana je ranije najavila da će saslušati 30 svjedoka, te dva vještaka.

Suljo Karajić zvani Hodža, bivši komandir Drugog voda Vojne policije 505. viteške motorizovane brigade Petog korpusa Armije BiH (ABiH), optužen je za niz zločina nad ratnim zarobljenicima i civilima počinjenih od augusta 1994. do febuara 1995. godine na području zapadne Bosne.

Zločini koji se Karajiću stavljaju na teret počinjeni su tokom oružanog sukoba između pripadnika Petog korpusa ABiH i Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB). U septembru 1993. godine, Fikret Abdić je, protivno Ustavu Republike BiH, uspostavio Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu i Narodnu odbranu.

Zbog učešća u zločinima počinjenim u BiH, Abdić je u Hrvatskoj, čije državljanstvo posjeduje, osuđen 2005. na 15 godina zatvora.

Zaštićeni svjedok pod šifrom A, bivši pripadnik voda Vojne policije kojom je komandovao Karajić, u martu 2008. godine je posvjedočio da je optuženi sudjelovao u svirepom masakriranju Rasima Dizdarevića na Džaferagića brdu.

“Ne znam ko je ubio Dizdarevića, ali sam skriven posmatrao kako su mu Suljo Karajić, svojim nožem, i Šemsudin Durmić Šucko, sjekiricom, odsjekli glavu i stavili je na kolac”, rekao je svjedok A.

Šemsudin Durmić zvani Šucko spominje se uoptužnici protiv Sulje Karajića kao saizvršilac nekih zločina.

O ovom zločinu govorio je i svjedok pod šifrom O, bivši pripadnik radnog voda Petog korpusa, koji je, zajedno sa još jednim pripadnikom ABiH, “u zimu 1994. na 1995. godinu” odveden da “zakopa glavu”.

“Došli smo do kuće Šerifa Rizvića, gdje je bilo par vojnika, i pokazali su nam kantu u kojoj je bila glava. Čini mi se da sam čuo kako vojnici govore kako je Suljo to uradio. Nisam znao čija je glava”, ispričao je O.

Tužilaštvo tereti Karajića da je, između ostalog, 4. augusta 1994. godine u podrumu motela “Radoč” u Bužimu ubio jednog od zarobljenih pripadnika NOAPZB-a tako što je u njega “ispalio kratki rafal”.

O tome su posvjedočili mnogobrojni svjedoci Tužilaštva, među njima i očevici događaja, koji su rekli da je tada ubijen Amir Karajić zvani Kolač.

“Sa mnom su u pritvoru bili Hasan Ćirić i Amir Karajić Kolač. Suljo Karajić je došao u pritvor i pozvao nas. Prišli smo i stali uz rešetke. Karajić je imao fiksator na jednoj ruci, a u drugoj pušku. Tada je pucao u Amira”, prisjetio se Mirsad Gračanin.

Patologinja Semira Mešić-Pašalić je, kao svjedokinja Tužilaštva, istakla da je 1994. godine pregledala tijelo Amira Karajića i ustanovila da je smrt nastala nasilnim činom i da je uočila ranu od vatrenog oružja.

Uviđaj nakon ubistva Amira Karajića izvršili su Ismet Majetić i Hamdija Veladžić, koji su kazali da su po dolasku u Bužim saznali od Zijada Nanića, tadašnjeg pomoćnika komandanta za bezbjednost 505. brigade, da je to ubistvo izvršio optuženi.

“Do zarobljenika je došao tako što je uspio skrenuti pažnju policajcu koji je bio na obezbjeđenju. Nanić nam je kazao kako je Karajić stavio neke palete uz vrata kako bi se popeo, te je upucao Amira”, kazao je Ismet Majetić.

Kao svjedok Tužilaštva svoj iskaz jedao i Zijad Nanić, koji je negirao da je dao te informacije, te je dodao da je od “komandira Vojne policije” saznao da je za to ubistvo osumnjičen Karajić.

Prema navodima optužnice, u decembru 1994. godine Karajić je, zajedno sa drugim pripadnicima Vojne policije, iz pritvorske jedinice odjeljenja Stanice policije Vrnograč izveo zarobljenog Muju Pehlića, te ga potom ubio.

“Vidio sam Karajića kako ulazi u pritvor, gdje je nešto razgovarao s Pehlićem. Kasnije su njih dvojica izašla vani i tada sam čuo rafal. Izašao sam i vidio Karajića sa nekoliko osoba s kojima je došao, a Pehlić je ležao mrtav”, rekao je svjedok pod šifrom G.

Supruga ubijenog Pehlića, Slada Šabić, tokom svjedočenja je kazala da je od izvjesnog Keserovića zvanog Pajo saznala da je optuženi u Vrnograču ubio njenog supruga.

“Muji je u ustima i rukama bio pijesak… Po tijelu su bile crne rupe… Stariji su ga ljudi stavili na spužvu kod nas u kući, gdje je i prenoćio. Sutradan je zakopan u porodični mezar”, kazala je Šabić.

U decembru iste godine, kako navodi Tužilaštvo, Karajić je učestvovao u privođenju civila za koje je pretpostavljao da podržavaju ideju autonomije zapadne Bosne, koji su zatvoreni u školu u Todorovskoj Slapnici, gdje ih je psihički i fizički okrutno zlostavljao, a neke od njih i ubio.

Karajić je, kako tvrdi Tužilaštvo, u školi u Todorovskoj Slapnici ubio zatvorenika Šefika Abdića, o čemu su posvjedočili bliski članovi porodice ubijenog.

“Došla su nam dvojica komšija i kazali da je ubijen Šefik. Doneseno je njegovo tijelo umotano u deku. Vidjela sam da mu je slomljena jedna noga i da je pogođen u desnu stranu tijela. Takvog smo ga i zakopali”, prisjetila se Muharema Abdić, supruga ubijenog.

I svjedok A se prisjetio dana kada je ubijen Abdić.

“Karajić je Abdića doveo u zatvor zbog navodne izdaje, jer je prije stupanja u NO bio pripadnik ABiH. Jedne noći su Karajić, Juso Bužimkić i Šemsudin Durmić odveli Šefika do ćoška škole, nakon čega se čuo rafal”, rekao je A i dodao da nije vidio da je optuženi ubio Abdića.

U toj školi su se, kako su kazali svjedoci, nalazili ambulanta i zatvor Drugog voda Vojne policije, gdje su zatvorenici često zlostavljani, čega se prisjetio Abid Džebić, bivši zatočenik.

“U zimu 1994. godine, Suljo me je u toj školi ispitivao za oružje i počeo me tući palicom po glavi. Naredio mi je kasnije da se skinem do gola i izađem na snijeg. Stajao sam tako 20 minuta”, rekao je Džebić.

Zaštićeni svjedok C istakao je da je jedan od zatočenika u toj školi umro nakon što ga je premlatila “policija Sulje Karajića”.

“Muhamed Džebić je ležao izobličen, ruka i noga su mu bile podvrnute. Na spratu ispod nas bio je doktor koji se brinuo za ranjenike i koji tada nije mogao da nam pomogne jer nije smio od Karajića”, rekao je svjedok C, koji je također bio zatočen u toj školi.

Miroslav Rakovčanin, vještak sudske medicine, u toku 2000. godine učestvovao je u ekshumaciji i obdukciji tijela Šefika Abdića i Muhameda Džebića, te utvrdio da su obojica umrli nasilnom smrću i da su im tijela pronađena na području Todorovske Slapnice.

U optužnici se još navodi da je Karajić krajem decembra 1994. godine, nedaleko od Latića Glavice, sudjelovao u zarobljavanju pripadnika NOAPZB-a, nakon čega je – prema iskazima preživjelih svjedoka – ubio Fikreta Hušidića.

“Suljo Hodža je upitao Hušidića, pripadnika NOAPZB-a, zašto je otišao iz njegove jedinice, te potom ispalio metak u njega”, kazao je zaštićeni svjedok J, koji tvrdi da je bio očevidac ubistva.

Zarobljeni pripadnici NOAPZB-a potom su prebačeni u kafić “Stop”, a nakon izvjesnog vremena u podrum motela “Radoč” u Bužimu, gdje ih je, kako su ispričali, Karajić premlaćivao.

“Imao je fiksator na ruci jer je, valjda, bio ranjen. On je tada zarobljenika Sabahudina Kajtezovića tukao nogama po genitalijama, a njegovi ljudi su tukli Mirsada Čauševića”, kazao je Huso Bajazetović.

Karajića je većina svjedoka Tužilaštva identifikovala kao “čovjeka sa fiksatorom na ruci” koji je sudjelovao u mnogim ubistvima i zlostavljanjima ratnih zarobljenika i civila.

Hamza Žujo, vještak sudske medicine kojeg je saslušalo Tužilaštvo, utvrdio je na osnovu medicinske dokumentacije da je Karajić nakon ranjavanja izvjestan period tokom 1994. i 1995. godine nosio fiksator na ruci.

Karajić je, po nalogu Tužilaštva BiH, uhapšen u oktobru 2007. godine, od kada se nalazi u pritvoru. Nakon što je Sud BiH potvrdio optužnicu, Karajić se izjasnio da se ne osjeća krivim za zločine počinjene u zapadnoj Bosni. Suđenje mu je počelo sredinom marta 2008. godine.

Aida Alić je novinarka BIRN– Justice Reporta. [email protected]. Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.