Ivo Kuliš, prvi svjedok Odbrane Kreše Lučića, bivšeg zapovjednika Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), govorio je o sukobima sa pripadnicima Armije BiH u Kreševu, te zatvaranju Bošnjaka u centre zatočenja.
Državno tužilaštvo smatra da je Krešo Lučić, kao odgovorna osoba, naređivao i učestvovao u hapšenju civila sa područja općine Kreševo tokom juna i jula 1993. godine. Također je optužen da je lično učestvovao u mučenju zatočenih Bošnjaka u zgradi “Elektroprivrede”, u kojoj je bio štab Vojne policije HVO-a.
Prema svjedočenju Ive Kuliša, koji je u toku rata bio zapovjednik Treće bojne HVO-a Kreševo, sukobi u ovom gradu počeli su 17. juna 1993. godine.
“Tada je veći dio Kreševa napadnut i počelo je granatiranje. Napad Armije BiH je bio žestok i silovit, uz upotrebu dosta vojnika i tehnike. Pripadnici odbrane Kreševa nisu imali borbenog iskustva, što pokazuje i to da smo u prvih mjesec dana imali više od 50 poginulih”, rekao je Kuliš.
Svjedok je govorio o “smještanju” Bošnjaka sa područja Kreševa u hangar “Šunje” i prostorije Osnovne škole “Ivo Lola Ribar”, pretvorene u centre zatočenja.
“Odlučili smo da Bošnjake sklonimo i tako ih zaštitimo jer smo se plašili da bi ih neko mogao ubiti. Jedan dio starih i iznemoglih je ostao u svojim kućama, a druge smo smjestili u te objekte. U Srednjoškolski centar smo smjestili Hrvate – izbjeglice iz drugih mjesta. Oni su zajedno s Bošnjacima jeli iz istog kazana”, rekao je Kuliš, uz tvrdnju da je HVO dnevno trošio 100 kilograma mesa za ishranu ljudi u centrima zatočenja.
U optužnici stoji da su tokom juna i jula 1993. godine u te objekte zatvarani Bošnjaci iz sela Rakova Noga, Crnići, Bjelovići, Bukve i Ramići.
Svjedok je naglasio da objekti o kojima je govorio kao mjestima u koja su odvođeni Bošnjaci, nisu bili “klasični logori”, dodavši da je nadležnost nad hangarom “Šunje” imala civilna policija, kojom je komandovao izvjesni Josip Topić.
“Hangar je korišten za interniranje muškaraca Bošnjaka, kao i Hrvata koji nisu htjeli izvršavati vojne obaveze. Neki su čak puštani kući da posjete svoje porodice i da se okupaju. Znam da je bilo odlazaka na prisilne radove, ali ljudi su se i dobrovoljno javljali. Mi smo tada digli sve – i žene su čak tada u pekari pravile bureke”, rekao je svjedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja, na pitanje tužioca zašto su u objektima gdje su bili smještani Bošnjaci odvajani muškarci od žena, svjedok je odgovorio da je to rađeno “zbog nedostatka kapaciteta”.
Govoreći o karakteru optuženog, Kuliš je rekao da on potiče iz “čestite porodice”, te da je svoj posao obavljao “pedantno”.
Nastavak suđenja je zakazan za 1. juni 2007. godine.
