Mejakić i ostali: Pomaganje logorašima

U unakrsnom ispitivanju, Kerim Mešanović, svjedok kojeg je Tužilaštvo direktno ispitalo 23. maja 2007. godine, odgovarao je na pitanja branilaca o pomoći koju su zatočenici u logoru Omarska dobivali od prvooptuženog Željka Mejakića.

Pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH protiv Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića vodi se proces prema optužbama o njihovom učešću u mučenjima, premlaćivanjima, ubistvima i silovanjima prisilno zatočenih Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm u periodu od aprila do augusta 1992. godine.

Mešanović je rekao da ga je Mejakić, po dolasku u Omarsku, iz “Bijele kuće” premjestio u dio koji su logoraši zvali “Staklenik”, u kojem su uslovi bili nešto bolji, te da mu je dao deku.

“Narednog dana mi je donio paket od porodice”, rekao je Mešanović, koji je u logor Omarska došao 24. juna 1992. godine.

Na pitanje advokata Jovana Simića da li je optuženi Mejakić još nekom pomagao u logoru, svjedok je odgovorio potvrdno.

“Znam da je još nekim ljudima pomagao, ali ne znam tačno na koji način”, odgovorio je svjedok, istaknuvši da “Mejakić nije bio nadređen ispitivačima u Omarskoj”.

U optužnici stoji da je Željko Mejakić od 24. maja do 30. augusta 1992. godine bio komandant logora Omarska.

Svjedok je potvrdio da je Omarsku napustio 6. augusta 1992. godine, kada je premješten u logor Trnopolje, odakle je, kako tvrdi, izašao uz Mejakićevu pomoć.

“Tačno je da je on došao po mene. Odveo me u Petrov Gaj, gdje je njegov ujak imao vikendicu”, obrazložio je Mešanović.

Svjedok je rekao i da je Prijedor napustio 1992. godine uz falsifikovane dokumente koje je dobio uz pomoć Željka Mejakića.

“Željko me je autom odvezao do raskrsnice u Omarskoj kako bih otišao u Srbiju. Taj dan nisam našao prevoz, i on me odveo sebi u stan. Narednog dana je sredio da autobusom odem iz Bosne”, tvrdi svjedok.

Mešanović je u unakrsnom ispitivanju rekao i kako se sjeća da su u julu 1992. godine “45 muškaraca i dvije žene odvedeni u razmjenu”.

“Nisam vidio kako ih odvode, ali sam čuo autobus te noći. Ti muškarci su bili zatočeni u ‘Bijeloj kući’, a sa njima su otišle i Edna Dautović i Sadeta Medunjanin”, rekao je Mešanović.

Nekoliko svjedoka Tužilaštva, koji su prethodno dali iskaz na ovom suđenju, reklo je da je 27. jula 1992. godine u Omarsku stigao autobus na kojem je pisalo “Šešelj”, te da je Mejakić u taj autobus uveo Ednu Dautović, koja do danas nije pronađena.

Nastavak suđenja je zakazan za 29. maj 2007. godine.