Svjedoci kupovali slobodu

Braniteljica je rekla da se radi o nepouzdanim svjedocima čiji je motiv izbjegavanje vlastite odgovornosti za ubistva Hrvata u Trusini počinjena 16. aprila 1993. godine.

Veći dio završne riječi Odbrana je posvetila svjedočenju Raseme Handanović, koja je, nakon priznanja krivice, osuđena na pet i po godina zatvora zbog učešća u strijeljanju šestorice zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Rešidović je kazala kako dokazi upućuju da je Handanović, nekadašnja pripadnica jedinice “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), počinila ubistva koja nisu obuhvaćena sporazumom koji je uključivao njeno svjedočenje.

“Kupila je slobodu za nebrojena djela koja je počinila”, rekla je Rešidović.

Pored ubistava, kako je kazala, dokazi upućuju da je Handanović maltretirala hrvatsko stanovništvo, kao i da je predlagala da se benzinom poliju i zapale žene i djeca.

Handanović je, prema Odbrani, izjavila da je Bojadžić, kao zamjenik komandanta jedinice “Zulfikar”, rekao: “Odradite Trusinu, ne smije ni kokoš ostati živa”, a poslije putem “motorole” podređenom vojniku Nedžadu Hodžiću naredio strijeljanje šestorice zarobljenih pripadnika HVO-a.

Rešidović je kazala kako je prije svjedočenja Handanović proučila dokaze, te da je u trenutku davanja iskaza imala status optužene i nije polagala zakletvu. Prema riječima braniteljice, Handanović je svalila krivicu na druge kako bi izbjegla odgovornost za ostale zločine koje je počinila.

Zajedno s Bojadžićem i Hodžićem, za zločine u Trusini sudi se Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, koji su također pripadali jedinici “Zulfikar”, te Senadu Hakaloviću, nekadašnjem vojniku brigade “Neretvica” ABiH.

Rešidović se osvrnula i na svjedočenje zaštićenog svjedoka O, koji je na suđenju rekao da je Bojadžić kazao vojnicima jedinice “Zulfikar” da je “Trusina pravac dejstva” i da “ne ostane ni uho živo”. Prema izlaganju Odbrane, svjedok je izjavio da je to bilo u selu Parsovići, odakle su vojnici krenuli u napad na Trusinu.

Odbrana je rekla kako je u istrazi svjedok drugačije govorio o ovim činjenicama. On je, navela je Rešidović, kazao da misli da je Bojadžić rekao na Bradini da “ni uho ne ostane živo”, ali ne pred postrojenim vojnicima. Prema dokazima sa suđenja, vojnici jedinice “Zulfikar” u Parsoviće su došli s Bradine. Niti jedan svjedok, kako je rekla braniteljica, ne potvrđuje navode zaštićenog svjedoka O.

“Naprosto je nemoguće da je samo ovaj svjedok to čuo od 30-ak pripadnika”, kazala je Rešidović, te dodala kako dokazi upućuju da je i ovaj svjedok počinio ubistva u Trusini.

Pored ovih svjedoka, rekla je Odbrana, ne može se vjerovati ni zaštićenim svjedocima X i L, koji su u svjedočenju optužili Bojadžića.

Iznošenje završne riječi se nastavlja 8. juna.