Predrag Polimac kazao je da je kao civilno lice bio na službi u JNA i da ga je 3. maja 1992. komandir obavijestio o povlačenju.
“On mi je rekao da je sklopljen dogovor s Alijom Izetbegovićem i UNPROFOR-om”, prisjetio se svjedok.
On je kazao da je pokušao svojim vozilom otići kući, ali da su ga vratili s Bristrika kao i s mosta, te se na kraju priključio koloni. Naveo je da je Pušina, koga je viđao na televiziji, ušao u komandu i izašao nakon pola sata. Kolona je ubrzo nakon kretanja iznenada stala.
“Izletjeli su ljudi s beretkama, počeli nas izbacivati napolje, počeli tući”, rekao je svjedok, dodajući da je zadobio udarce u leđa i glavu.
On je naveo da je su neki imali oznaku “PL” na beretkama. Ispričao je da su njega i još neke odveli u stranu i da su ih htjeli ubiti, ali da je naišao Šiber i rekao da niko ne smije biti ubijen. Njegovu grupu su odveli do jednog mosta i tu je ponovo vidio Pušinu.
“Rekao je: ‘Nemojte se bojati, ljudi'”, prisjetio se Polimac.
Prema njegovim riječima, Pušini je na motorolu javljeno da neko hoće da ga čuje i da je on po glasu prepoznao da se javio Ejup Ganić, koji je rekao da je UNPROFOR uznemiren i da što prije završavaju.
“Onda je (Pušina) počeo preko motorole izdavati naredbe da se to ubrza”, izjavio je svjedok.
Rekao je da su počeli dolaziti i drugi vojnici iz kolone koji su bili krvavi, a da je Pušina, na pitanje šta će s ranjenim, rekao da ih voze u bolnicu.
Polimac je kazao da je on s drugima odveden u FIS, odakle je vođen na ispitivanje u Centar službi bezbjednosti (CSB) i Republički MUP, te je na oba mjesta udaran. On je kazao da je na kraju vraćen u CSB gdje ih je primio Alispahić.
“Sve ste ispitani, sve je kako treba, možete ići kući”, prisjetio se svjedok Alispahićevih riječi, dodajući da je otišao kući u naselje Buća Potok.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Braniteljica Lejla Čović predočila je da svjedok u iskazu iz 2011. uopšte nije spomenuo Ganića iako je detaljno opisao razgovor preko motorole. Polimac je rekao da je tada bio pod stresom i u psihičkoj blokadi.
Braniteljica Jesenka Rešidović ukazala je da svjedok nije naveo da je vidio lica s beretkama na kojima su bile oznake “PL”, da je kazao da je vidio “Šibera ili Jovu Divjaka”, te da uopšte nije spomenuo Alispahića.
Svjedok je rekao da je bio stresom kada je davao iskaz jer je ispitivan u podrumu zgrade u koju je privođen i tučen 1992. i da je moguće da je neke stvari zaboravio navesti.
Na pitanja branioca Nikice Gržića kojim komandirima je Pušina izdavao naređenja preko motorole, svjedok je kazao da je tu bio i rezervni sastav policije i specijalna policija, te da je bilo između 500 i 1.000 vojnika.
Mujo Čusto kazao je da je bio u jedinici “Bosna 20” i da su imali Štab u mjesnoj zajednici Toka-Džeka. On je rekao da su Caco i drugi pripadnici otišli kada je bilo povlačenje JNA, a da je on s nekolicinom ostao. Dodao je da su, kad su se vratili, donijeli pancire, šljemove, kalašnjikove i CZ-ove, koje su uzeli od JNA.
Suđenje se nastavlja 2. decembra.




