Ana Širić kazala je da je 16. avgusta 1993. namjeravala da pravi zimnicu u svojoj kući u Kiseljaku.
“Kad sam ušla, meni je metak prozujao kraj glave”, izjavila je svjedokinja.
Kada je izašla napolje vidjela je da su vojnici s uperenim puškama doveli Jozu i Janju, te naredili svima da izađu. Navela je da su se oko bunara okupili njeni otac, majka, brat, kćerka Ivana i sin Ivan, te Jozo i Janja. Kazala je da su vojnici koji su ih okružili imali oznake ljiljana.
“Psovanje od ustaških majki do noža pod vratom”, prisjetila se Širić, dodajući da je jedan prijetio da će silovati njenu kćerku.
Svjedokinja je kazala da su im rekli da krenu putem i da su potom na njih zapucali. Čula je kada je neko rekao: “Ovo je ovdje gotovo”. Među mrtvima je bila njena 13- godišnja kćerka koja je bila pogođena s dva hica.
“Kad je pala dole, pružila je ruku i rekla: ‘Joj, majko'”, prisjetila se Širić.
Dodala je ona bila pogođena u ruku i nogu te da je dopuzala do kuće. Sin joj je pomogao da previje rane a komšije su je prebacile u sanitet.
Mirsad Šestić optužen je da je, u svojstvu komandanta Drugog bataljona 303. brdske brigade Armije BiH 16. augusta 1993. naredio napad na Kiseljak u opštini Žepče, prilikom kojeg je ubijeno šest civila, a troje ranjeno. Optužen je i za korištenje civila kao “živi štit”, kao i zatvaranje i zlostavljanje.
Na pitanja braniteljice Emire Berbić, svjedokinja Širić je kazala da nije vidjela oznake na uniformama vojnika, ali da su na glavama imali trake s ljiljanima. Potvrdila je da je jedan vojnik govorio da ne smiju dirati civile, a da su neki rekli da sve treba pobiti.
Predočeni su navodi iz istrage svjedokinje da su se vojnici dozivali ” našim” imenima, kao i da su ih potjerali prema školi jer je dolazila “naša” vojska. Širić je kazala da je moguće da je to izjavila, ali da se sada ne sjeća.
Braniteljici je potvrdila da su njen otac i brat bili u Hrvatskom vijeću obrane (HVO), ali je rekla da taj dan nisu bili na dužnosti. Kazala je da je njen brat pokušao oteti pušku vojniku koji je išao iza njega.
Na pitanja optuženog Šestića negirala je da je njen brat pucao iz puške iz kuće.
Pava Zovko posvjedočila je kako su 16. avgusta 1993. vojnici Armije u zaseoku Kiseljak zarobili nju, supruga i dvoje djece te jednog komšiju i otjerali ih prema pruzi. Kazala je da se pucalo i da su im vojnici rekli da govore da ne pucaju.
“Mi smo sjedili na pruzi i vikali: ‘Ne pucaj!'”, prisjetila se Zovko.
Dodala je da su ih pred mrak poveli prema jednoj šupi i da je, dok je trajala pucnjava, ranjena njena 16-godišnja kćerka Marijana u ruku i nogu.
Svjedokinja je braniteljici rekla da se ne sjeća da je u istrazi izjavila da su ih vojnici poveli u podrum kako ne bi izginuli, kao i da ne zna da su se tada vodile borbe između Armije i HVO-a. Potvrdila je da je njenu kćerku previo jedan pripadnik HVO-a.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. novembar.
