U organizaciji Trial International u BiH – Ureda u BiH održan je okrugli sto o ujednačavanju ostvarivanja prava na liječenje i rehabilitaciju te je predstavljeno istraživanje o efikasnoj implementaciji prava na banjsko klimatsko- liječenje i medicinsku rehabilitaciju.
Zakon o civilnim žrtava rata u Federaciji BiH se ne implementira u svim kantonima i potrebno je da se naprave pravila, procedure, zakoni ili podzakonski akti na osnovu kojih se žrtvama ratnog seksualnog nasilja mogu osigurati prava.
Predsjednica Komisije za davanje stručnog mišljenja radi utvrđivanja statusa posebne kategorije civilnih žrtava rata Saliha Đuderija kaže da je zdravstvena, psihološka pomoć, rehabilitacija, banjsko liječenje i pomoć u ortopetskim pomagalima vid zaštite koji se ostvaruje preko centara za socijalni rad, odnosno kantona.
“Postoje iskustva nekoliko kantona koji su započinjali sa tim procesima, ali on je toliko kompleksan i stresan za žrtvu. Podrazumjevao je korištenje modela gdje žrtva isključivo na prijedlog liječnika može doći do prava, mora čekati red po nekoliko mjeseci, čak i godina”, kaže Đuderija.
Federalni zakon je predvidio set dopunskih prava, uključujući pravo na banjsko-klimatsko liječenje i medicinsku rehabilitaciju, koja se moraju regulisati propisima kantona i koja se finansiraju iz kantonalnih budžeta. Dopunska prava, između ostalog, predviđaju prednost prilikom korištenja zdravstvenih usluga, pokrivanje troškova sahrane, stambeno zbrinjavanje te besplatnu pravnu pomoć.
Tokom okruglog stola je rečeno da su kantoni dužni uskladiti svoje propise te da postoje neusklađenost praksi. Istaknuto je da je bilo pritužbi na ostvarivanje prava i nekoliko sudskih odluka, jer su kantoni dužni osigurati ostvarivanje prava propisanih federalnim zakonom, uključujući planiranje potrebnih sredstava bez obzira na neusklađenost vlastitih propisa.
Prema riječima Đuderije, cilj Pilot modela ostvarivanja prava po posebnoj kategoriji civilnih žrtava rata – osoba koje su preživjele ratno seksualno nasilje, je napraviti plan za ujednačavanje prava i tražiti ono što je i zakon propisao – psihološku pomoć, banjsko liječenje, ortopetska pomagala i medicinsku rehabilitaciju.
“Moramo kao Bosna i Hercegovina razvijati programe suzbijanja transgeneracijskog prenosa traume jer mi već te posljedice osjećamo u okruženju, u našem društvu”, navela je Đuderija i dodala da je proces je pojednostavljen formiranjem posebne komisije za priznavanje statusa.
“Žrtve nisu traumatizirane, putem centra podnesu zahtjev, zahtjevi se analiziraju, komisija svoj dio odradi, mora se, naravno, ispoštovati neke procedure radi vjerodostojnih procesa, i relativno brzo, za par mjeseci, žrtvama se utvrđuje status i one mogu započeti ostvarivanje prava”, kaže Đuderija.
Predloženo je zagovaranje zajedničkog odgovora i modela koji će poslužiti kao osnova za izradu kantonalnih propisa. Kod zagovaranja je bitno jasno definisati ko su korisnici, da kriteriji moraju biti ujednačeni, a postupak za ostvarivanje prava jednostavan te da žrtve ne budu stigmatizirane.
Klaudia Kuljuh, voditeljica TRIAL International – Ureda u BiH je istakla da je banjska rehabilitacija jedna od stvari koju često preživjele žrtve ne ostvaruju, a koja ne košta puno.
“To uopšte ne možete nazvati teretom, jer ne govorimo o velikom broju, nego o jednom malom broju preživjelih. Moramo biti svjesni činjenice da stigma prati ove preživjele. Imate transgeneracijsku traumu (…) Ovo je problem institucija, a ne međunarodne zajednice”, kazala je Kuljuh.
Prema njenim riječima, banjska rehabilitacija mora biti prilagodljiva žrtvi i da ne mora reći zbog čega joj je potrebna jer preživjele ne pričaju javno kroz šta su prošle. Kako je rekla Kuljuh, radi se na prevenciji ponavljanja onoga što se dogodilo tokom rata.
Pravnik u Centru za socijalni rad u Travniku Admir Smajić navodi da njegova institucija provodi zakon u mjeri u kojoj je to moguće, odnosno priznaju osnovna prava na novčanu naknadu. Dopunska prava ne mogu priznati iz razloga što, kako pojašnjava, kantonalno ministarstvo ih nije predvidjelo kroz poseban zakon ili kroz Zakon o socijalnoj zaštiti.
“Osnovno pravo svake civilne žrtve rata, pa i posebne kategorije, jeste novčana naknada. I u ovom slučaju, svaka osoba koja je ostvarila i ušla u pravo kao posebna kategorija ima tu novčanu naknadu. Sva dopunska prava, bilo da je banjsko liječenje, pomoć psihijatra, psihološku pomoć ne mogu ostvariti zato što nisu predviđena. I zato moj centar a i svaki centar u kantonu, nije u mogućnosti da donese rješenje, odnosno upravni akt kojim će to pravo garantovati tim strankama”, kaže Smajić.
Prema preliminarnim procjenama dodatnih troškova liječenja i ortopetskih pomagala, kada je riječ o budžetskim sredstvima koje kantoni trebaju osigurati, potrebno je izdvojiti 1.000 konvertibilnih maraka (KM) po korisniku. Preliminarne procjene dodatnih troškova psihološke podrške koja se zasniva na javno objavljenim cijenama savjetodavnih i psihoterapijskih usluga navode da je potrebno je izdvojiti 65 KM za individualni susreta, odnosno 780 KM za godišnji ciklus od 12 susreta po korisniku.
Kako se navodi u Pilot modelu, sredstva se programiraju za ove namjene u budžetu kantona na osnovu broja korisnika koja imaju status.
Pilot model je izrađen na osnovu iskustava i rješenja prikupljanih u Srednjobosanskom, Zeničko-dobojskom, Bosansko-podrinjskom, Tuzlanskom kantonu, te Kantonu Sarajevo.
TRIAL International – Ured u BiH će u narednom periodu organizirati sastanke i s predstavnicima ministarstava te centara za socijalni rad u drugim kantonima s ciljem predstavljanja modela za ujednačavanje ostvarivanja prava na liječenje i rehabilitaciju.
