Miralem Porobić, koji je bio u vojnoj bezbjednosti Drugog korpusa, objasnio je procedure koje su se odnosile na postupanje prema ratnim zarobljenicima, navodeći da je pravilo bilo da se prebace što je prije moguće u zatvor u Tuzli.
“Postojale su naredbe komandanta koje su usmjeravale niže jedinice kako će postupati prema ratnim zarobljenicima”, izjavio je Porobić.
Kazao je da su imali informaciju da je nekoliko zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske u Sapni i da su povezani sa ratnim zločinima, te da je Vojna policija otišla da ih preuzme, ali da nisu uspjeli.
“Naišli su na zasjedu koju su napravili građani Zvornika i nisu mogli proći”, rekao je svjedok.
Ispričao je da je načelnik bezbjednosti zadužio njega da sa drugim predstavnicima organa bezbjednosti i pravosuđa ode u Sapnu kako bi saslušali zarobljenike. Kazao je da u Sapni nije našao komandanta i da je razgovarao sa njegovim zamjenikom.
“Naglasio je da ne pokušavamo odvesti ta lica, jer ćemo imati problema sa građanima”, rekao je Porobić.
Kazao je da se jedan od zarobljenika objesio, te da je saslušao dvojicu. Kako je naveo, jedan je bio u 40-im godinama, nastavnik geografije, i nije mu bio bezbjednosno interesantan, dok od razgovora s Radetom Lazićem, kako je rekao, i danas ima traume.
Svjedok je kazao da je Lazić imao 25 godina i da mu je pričao kako je klao ljude, pravio lančić od dječijih prstiju, te mu govorio o masovnim grobnicama. Naveo je da je taj razgovor snimljen i da je snimak predao načelniku. Rekao je da su zarobljenici vraćeni u zatvor, a da su se oni vratili u Tuzlu.
“Saznao sam da više nisu živi, da su se kupali u Sapni – to je bio februar ‘93. – da su se prehladili, nisu preživjeli”, kazao je svjedok.
Mujo Muratović, Rasim Omerović, Asim Alić, Fadil Mujić i Ismet Memić optuženi su u svojstvu nekadašnjih rukovodilaca vojnih i policijskih organa. Optužnica obuhvata ubistva deset srpskih civila i tri zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske, kao i nečovječno postupanje od 9. oktobra 1992. do 6. jula 1994. godine.
Porobić se složio s Alićevim braniocem Ifetom Feragetom da se, po pravilima rukovođenja i komandovanja, zna ko je odgovoran za neisporučivanje zarobljenika i da načelnik Stanice javne bezbjednosti nije mogao učestvovati u odlučivanju o tome.
“To bi bilo miješanje u vojne nadležnosti”, rekao je svjedok, potvrđujući da je kontrola nad zarobljenicima na vojnoj komandi.
Na pitanja branioca Senada Šmigalovića rekao je da je prilikom posjete Sapni bio i jedan istražni sudija ili tužilac, čiji je zadatak bio da rasvijetli samoubistvo zarobljenika, ali da mu nije poznato koje je radnje dalje preduzimao.
Sead Mahmutović posvjedočio je kako je, kao pripadnik jedinice “Hapovci”, bio pritvoren zbog dužeg odsustva i kako su ga vojni policajci oslobodili kada su došli njegovi drugovi iz jedinice.
“Došli su predveče i rekli da me puste”, kazao je svjedok.
Rekao je da su u drugom objektu bili pritvoreni ratni zarobljenici i da je čuo da su “kupani u rijeci”. Naveo je da se pričalo da je jedno lice učestvovalo u zlostavljanju ili ubistvu, kao i da se jedan zarobljenik objesio.
Nastavak suđenja zakazan je za 5. novembar.
