Iznoseći nalaz na zahtjev Odbrane Ive Oršolića, vojni vještak Vahid Karavelić na početku se osvrnuo na značaj Bosanske Posavine i Orašja, koje je jedino ostalo nakon što su srpske snage preuzele druge gradove u tom području.
“Ono je bilo trn u oku snagama agresora… Koridor u Bosanskoj Posavini za agresora je imao veći značaj i od samog glavnog grada”, kazao je Karavelić.
Objasnio je da je teritorija Orašja bila mala za adekvatno postavljanje odbrane i da je sačuvana samo zahvaljujući požrtvovanosti pripadnika 106. brigade HVO-a u Orašju.
Vještak je naveo da je na sjednici Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (HZHB) u oktobru 1992. donesena odluka o inkorporiranju Bosanske Posavine u sastav Odjela obrane HZHB-a, odnosno Stožera obrane. Kazao da je u jesen 1992. bio paralelni sistem komandovanja 106. brigadom.
“Imali smo paralelan sistem, od Glavnog stožera i od isturenog komandnog mjesta u Tolisi od Hrvatske vojske”, rekao je Karavelić.
Nakon što mu je braniteljica Senka Nožica predočila nekoliko dokumenata iz oktobra 1992. godine, vještak je rekao da je Đuro Matuzović s pozicije komandanta 106. brigade imenovan na čelo Operativne grupe, a da je na njegovo mjesto došao Oršolić.
Predočene su naredbe Oršolića od 26. i 27. oktobra za angažovanje lica iz izolacije za utvrđivanje linija odbrane.
“Izdate su s jedinim osnovnim ciljem da se odbrani teritorija Orašje, djelomično i proširivanje, i da se smanje žrtve od stalnog granatiranja”, kazao je vještak.
Prema njegovim riječima, sva lica iz izolacije su vraćena nazad, a Oršolić nema veze sa izvještajem od 29. oktobra o pogibiji i ranjavanjima, jer je dva dana ranije bio ranjen.
Karavelić je kazao da Vojna policija nije bila u sastavu HVO-a i da je imala svoju upravu, te da je ona bila samo na usluzi jedinicama za obavljanje određenih aktivnosti.
“Ali struktura HVO-a nema komandnu ulogu nad Vojnom policijom. Tako je bilo i u Orašju”, naveo je vještak.
Zaključio je da 106. brigada nije imala ništa sa izolacionim centrom i da je za dovođenje i puštanje bila zadužena Vojna policija.
Oršolić je optužen s Đurom Matuzovićem, Markom Dominkovićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama počinjenim u Orašju.
Vještak Karavelić je dio nalaza sačinio i na zahtjev Odbrane Nedića. Kazao je da je optuženi 13. septembra 1993. postavljen na dužnost komandanta Druge bojne, a da se na dokumentima iz maja 1992. navodi kao zamjenik komandanta.
Predočen je dokument iz oktobra 1992. godine, u kojem je kao komandant potpisan Nedić, a kojim se traži 50 ljudi iz izolacije za kopanje tranšeja. Na pitanje braniteljice Lejle Čović da li je našao dokument iz kojeg se vidi da je ovaj zahtjev odobren, vještak je rekao da nije.
Tužilac Milanko Kajganić predočio je vještaku uputstvo za rad Vojne policije u kojem se navodi da jedinice i komandiri Vojne policije izvršavaju sve zadatke po zahtjevu jedinica HVO-a pri kojima djeluju. Karavelić se nije složio da to znači da je postojalo jedinstveno vođenje i komandovanje. Tužioca je interesovalo da li je Vojna policija dužna pritvoriti vojnika ukoliko to odredi komandant jedinice ili mora tražiti saglasnost Uprave.
“To nije naređenje, to je obaveza Vojne policije na osnovu bilo kog dokumenta”, kazao je vještak.
Na pitanje za koje radove se mogu koristiti lica iz izolacije, Karavelić je rekao da mogu za sve poslove i da treba voditi računa da ne budu povrijeđeni, ali da ih u bezizlaznoj situaciji mogu koristiti i kada može doći do povređivanja i pogibija.
“Da ljudi nisu radili što su radili, Orašje bi postalo druga Srebrenica”, rekao je vještak.
Tužilac je predočio naredbe komandanata koje se odnose na Vojnu policiju, na šta je vještak rekao da to nisu naredbe u pravom smislu. Kajganić je prigovorio na nalaz, jer je, kako je rekao, suprotan materijalnim dokazima.
Suđenje u ovom predmetu nije održano od jula prošle godine zbog zdravstvenog stanja prvooptuženog, a nastavak je zakazan za 7. oktobar.
