Iz Tužilaštva BiH, u odgovoru na Klapuhov upit u koji je Detektor imao uvid, navedeno je da neće provoditi istragu u ovom slučaju, uz obrazloženje da je riječ o događaju koji je već pravosnažno okončan presudom Višeg suda u Podgorici iz 1996. godine.
Klapuh za Detektor kaže da odgovor Tužilaštva BiH nije jasan i ne daje mu konkretna pojašnjenja o postupanju u ovom predmetu.
“Oni prave konfuziju u svemu ovome. Ne odgovaraju mi na ono što sam pitao”, naveo je Klapuh.
On je od Tužilaštva BiH tražio informacije šta su konkretno poduzeli u predmetu međunarodne pravne pomoći za ubistvo članova njegove porodice, te zašto se, prema međunarodnoj potjernici Interpola Podgorica, ne hapse osuđeni za ratne zločine koji se nalaze na teritoriji BiH.
“Ovo je borba kao Don Kihot. Dogovorio sam sastanak s ministrom pravde, jer ne može se ovo ovako završiti”, kaže Klapuh.
Hasan, Ferida i Sena Klapuh ubijeni su 6. jula 1992. i bačeni s mosta u Plužinama. Presudom Višeg suda u Podgorici za ovaj zločin su na po 20 godina zatvora, u odsustvu, osuđeni bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) Janko Janjić, Zoran Simović, Zoran Vuković i Radomir Kovač.
U Udruženju žrtava rata Foča 1992-1995. podsjećaju da su u zločinu učestvovale osobe iz Foče.
“S obzirom na to da su ove osobe i dalje na slobodi, to je jasna poruka koliko čekamo da se pravda, i kada je dostižna, ispoštuje do kraja”, kaže Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja.
Početkom juna 2025. godine u Nikšiću su ekshumirani posmrtni ostaci za koje se pretpostavljalo da pripadaju članovima porodice Klapuh. Detektor je ranije pisao da su identifikovani posmrtni ostaci Feride i Sene Klapuh, ali ne i Hasana.
Centar za građansko obrazovanje u saopštenju podsjeća da je suđenje u ovom predmetu pred crnogorskim pravosuđem bilo jedan od prvih postupaka za ratne zločine, te da ta pravosnažna presuda predstavlja prvu presudu za ratni zločin u Crnoj Gori. Kako se navodi, činjenica da posmrtni ostaci Hasana Klapuha još nisu pronađeni znači da će Vladina Komisija za nestala lica nastaviti pretragu starog muslimanskog groblja i proširiti zonu ekshumacije.
“Ovaj slučaj, i nakon 34 godine, ostaje simbol nepotpune pravde – ne samo zato što izrečene kazne nijesu izvršene sem za jednog osuđenog, već i zato što posmrtni ostaci svih žrtava još nijesu pronađeni”, stoji u saopštenju.
Dodatnu dimenziju ovom slučaju daje i stručna analiza “Ne bis in idem u kontekstu konkurentnih međunarodnih nadležnosti”, koju su na zahtjev nevladine organizacije Akcija za ljudska prava iz Crne Gore izradili Amir Čengić i advokatica Lejla Terzimehić a u kojoj se navodi da ne postoji prepreka za krivični postupak u BiH protiv osoba koje su u Crnoj Gori već osuđene za zločin protiv porodice Klapuh.
“Baveći se ilustrativno slučajem Klapuh, pokušali smo dati odgovor na pitanje da li je načelo ‘ne dva puta o istom’ prepreka ponovnom suđenju u jednoj državi za činjenice, krivično djelo za koje je već donesena presuda u odsustvu u drugoj državi, a što je posebno značajno kada su osuđena lica nedostupna pravosudnim organima države u kojoj im je suđeno, te joj ne mogu biti izručena, na koji način izbjegavaju privođenje pravdi”, kaže Terzimehić za Detektor.
U zaključku analize navodi se da je zabrana da se nekome dva puta sudi ili izrekne kazna za isto djelo jedno od osnovnih načela krivičnog postupka, ali da se ono primjenjuje samo unutar pravnog sistema jedne države. To znači da presuda donesena u jednoj državi, prema analizi, ne sprečava drugu državu da vodi krivični postupak za isto djelo.
S obzirom na nemogućnost izvršenja kazne u BiH ili izručenja okrivljenih Crnoj Gori, u mišljenju je dalje razmotrena mogućnost da se predmet prenese bh. pravosuđu u svrhu pokretanja krivičnog postupka i eventualnog novog suđenja. Navedeno je da u skladu s Evropskom konvencijom o prenošenju postupka u krivičnim stvarima takva mogućnost itekako postoji, ako se zadovolje svi proceduralni i materijalni zahtjevi.
Sudski postupak zločina nad porodicom Klapuh je pravosnažno okončan 1997. godine i sve kazne su potvrđene.
Vidoje Golubović je u ovom predmetu osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i on je kaznu odslužio.
Janjić je ubijen 2000. godine, tokom pokušaja hapšenja od strane SFOR-a u Foči.
U odvojenom postupku u Haagu, Kovač je osuđen za ratne zločine u Foči na 20 godina zatvora i nakon odsluženja dvije trećine kazne, pušten je i vratio se u ovaj grad, dok je Vuković u istom predmetu osuđen na 12 godina zatvora.
