Svjedokinja s mjerama zaštite V-32 je nedavno na suđenju rekla da optuženog Gorana Garića nije poznavala i da se ne sjeća da ga je spomenula u iskazu koji joj je predočio tužilac Seid Marušić.
“Ne znam ja Gorana Garića. Upoznala sam ga neki dan, prije mjesec-dva. On je rekao mom sinu: ‘Zašto tvoja majka svjedoči?’ Ja došla u prodavnicu… ‘Znaš li ti mene?’ – ‘Ne znam, stvarno ne znam’”, opisala je svjedokinja V-32 susret i razgovor sa optuženim Garićem u Vlasenici koji se desio prije svjedočenja.
Tužilac je na istom ročištu podsjetio svjedokinju na iskaz iz istrage, da je vidjela da su “prilikom izvođenja Milomir Maksimović i Garić počeli tući braću Ferhatović”, na šta je odgovorila da se ne sjeća da je to izjavila. Tužilac je podsjetio i na dio iskaza u kojem stoji: “Garić je bio plave kose, visok, u maskirnom…”, ali je svjedokinja kazala da se ne sjeća.
“Kako ću nekoga opisati ako ga ne znam?”, dodala je prilikom svjedočenja videolinkom iz Tuzle.
U nastavku suđenja, dok je, odgovarajući na pitanja tužioca, objašnjavala razliku u iskazima, negirala je da je Garić prijetio njoj ili sinu.
Tatjana Vasić, advokatica s dugogodišnjim iskustvom u predmetima ratnih zločina pred Sudom BiH, smatra kako je trebalo na samom pretresu razjasniti odakle takve razlike u iskazu i da li promjene imaju veze jer se svjedokinja sastala s optuženim.
“Ako nije to na pretresu na sudu razjašnjeno, onda nema istrage koja će to razjasniti. Prvo s jedne strane ima li elemenata davanja lažnog iskaza, a drugo ima li elemenata uticaja na svjedoke. To su potencijalno dva krivična djela”, ističe Vasić.
U odgovoru Tužilaštva BiH za Detektor se navodi kako oni dokazne postupke provode u sudnicama, i da ne mogu u medijima komentarisati detalje iskaza pojedinih svjedoka.
“U sudnici je svjedokinja potvrdila autentičnost ranije datog iskaza”, rekli su iz Tužilaštva BiH.
Postupajući tužilac Seid Marušić nije htio s novinarima razgovarati o ovom slučaju.
U Vlasenici više primjera prijetnji
Seid Marušić, postupajući tužilac Tužilaštva BiH u predmetu “Radenko Stanić i ostali”. Foto: Sud BiH
Gariću se sudi s Radenkom Stanićem i Miroslavom Kraljevićem za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjima, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim 1992. i 1993. godine. Svjedokinja je u istrazi opisivala premlaćivanje i odvođenje muškaraca u logore. Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.
Sagovornici Detektora iz Vlasenice, koji zbog straha ne smiju da otkriju svoja imena, kažu nam kako se mnogi od svjedoka boje svakodnevnog suočavanja s optuženim, kao i da je veliki broj njih zbog toga odustao od svjedočenja.
“Za ovo što se dešava s Vlasenicom krivo je Tužilaštvo BiH, koje razvlači proces do beskonačnosti. Laiku je jasno da Kraljevića neko štiti. Mi svi znamo da je on među par odabranih ljudi Milorada Dodika i sve se s time veže”, kaže jedan od naših sagovornika.
Kraljević je nedavno negirao krivnju za izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Iz Tužilaštva su ranije saopštili da je Kraljević, u svojstvu načelnika Opštine Vlasenica, 9. marta 2025. dao izjavu za medije u kojoj je veličao osobe koje su u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju pravomoćno osuđene za genocid, zločin protiv čovječnosti i ratne zločine.
Ajna Mahmić iz organizacije TRIAL International smatra kako primjenjivo zakonodavstvo pruža visok stepen zaštite svjedoka, ali da u praksi može biti znatno ugrožena ukoliko stranke u postupku ne zauzmu aktivnu ulogu. Navodi da je to veoma važno u svrhu osiguravanja vladavine prava i izbjegavanja retraumatizacije svjedoka posebno osjetljivih zločina.
“Polazeći od toga da primjenjivi zakonski okvir propisuje određeni stepen zaštite svjedoka u istim ili sličnim okolnostima, u konkretnom slučaju postavlja se pitanje da li su tužilac, koji štiti interes oštećenih lica i svojih svjedoka, kao i Sud bili upoznati s navodnim uticajem na svjedoka. Upoznatost s ovim okolnostima povlači za sobom i obavezu za djelovanjem i zaštitom svjedoka, kao i cjelokupnog postupka, a sve u cilju ispunjenja elementa pravičnosti i donošenja presude zasnovane na istinitim tvrdnjama”, ističe Mahmić.
Provođenje efikasnih mjera zaštite svjedoka je veliki izazov s obzirom na sva prava odbrane i optuženog, smatra pravni ekspert Arben Murtezić, koji nije želio komentarisati konkretan slučaj.
“Ometanje krivičnog postupka uticajem na svjedoke je i jedan od razloga za pritvor. I kao i kod svih drugih razloga za pritvor, to je krajnja mjera. Postavlja se i pitanje šta kada do ometanja dođe nakon što je optuženi bio u pritvoru do zakonskog maksimuma. To je jedna od zakonskih izmjena o kojoj valja razmisliti”, smatra Murtezić, koji podsjeća da se svjedocima može dati mogućnost da objasne ili pobiju svoj prethodni iskaz.
Odstupanje od ranijih iskaza – posebno u pogledu identifikacije određenih lica i opisa događaja – nije neuobičajeno u predmetima ratnih zločina, smatra Davor Trlin, profesor prava na International Burch University Sarajevo. Kaže kako je posebno značajna izjava svjedokinje V-32 da je naknadno stupila u kontakt s osobom o kojoj svjedoči, što može otvoriti pitanje eventualnog uticaja na svjedoka.
“Takva okolnost ne kompromituje automatski postupak, ali ozbiljno utiče na procjenu vjerodostojnosti iskaza, što je u isključivoj nadležnosti suda. Sudsko vijeće je dužno da ocijeni vjerodostojnost svjedokinje u kontekstu svih izvedenih dokaza, uzme u obzir psihološke i vremenske faktore, posebno cijeni činjenicu eventualnog kontakta sa optuženim i da po potrebi ograniči značaj njenog iskaza ili ga ne prihvati kao pouzdan”, kaže Trlin.
On smatra da Sud neće automatski isključiti iskaz, ali može zaključiti da mu se ne može pokloniti vjera. Prema njegovom mišljenju, Tužilaštvo BiH je pravilno postupilo suočavanjem svjedokinje s ranijim iskazima, te da je u ovoj fazi dužno da razjasni kontradikcije, ispita okolnosti kontakta sa optuženim ili povezanim licima, kao i da eventualno razmotri postojanje krivičnog djela davanja lažnog iskaza, ukoliko se utvrdi svjesno i namjerno odstupanje.
“U praksi, međutim, češće se ovakve situacije tretiraju kroz slabljenje dokazne snage iskaza nego kroz krivično gonjenje svjedoka”, kaže Trlin.
Iz Suda navode da će odluku donijeti u presudi
Goran Garić. Foto: Detektor
Iz Suda BiH su, na upit Detektora o ovom slučaju, odgovorili da ne daju komentare o predmetima koji su u toku, već postupaju u skladu sa zakonom.
“Odluka Suda, zajedno sa ocjenom izvedenih dokaza zasnovanom na principu slobodne ocjene, bit će obrazložena u presudi”, navodi se u odgovoru Suda.
U drugom predmetu za zločine u Vlasenici je prije nekoliko godina Državni sud usvojio prijedlog Tužilaštva te, zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, odredio pritvor Radetu Gariću. On je poslije pravosnažno osuđen na 17 godina zatvora za zločine počinjene 1992. i 1995. nad bošnjačkim stanovništvom iz Vlasenice i Srebrenice, te je, po sopstvenom zahtjevu, prebačen na daljnje izdržavanje kazne u Srbiju.
U prvostepenoj presudi Radetu Gariću se Vijeće osvrnulo na završnu riječ Tužilaštva prema kojoj je “optuženi na svaki način različitim prijetnjama nastojao utjecati na svjedoke da izmijene svoje iskaze date u istrazi”. Dalje se, prema istoj presudi, navodi završno izlaganje “da je Tužilaštvo uvjereno da će Sud doći do zaključka da su svjedoci izmijenili svoj iskaz iz straha za sebe, pravdajući mijenjanje iskaza neosnovanim tvrdnjama o navodnim pritiscima istražitelja, odnosno da izjave nisu pročitali”. Odbrana je u svojoj završnoj riječi ove navode negirala.
Vasić navodi kako se Zakon o krivičnom postupku BiH ne primjenjuje u potpunosti, odnosno da se izjave većine svjedoka u istrazi ne snimaju, što predstavlja veliki problem. Podsjeća kako je zakonom propisano da se iskazi svjedoka snimaju, a da je pisanje izjave sekundarno.
“Oni u dobroj mjeri koriste to nesnimanje da u izjave unesu što nije rečeno. Koliko sam puta vidjela da su svjedoci polupismeni, a ovamo izjava kao da je doktor nauka. Oni to ne rade zato što i oni u istrazi manipulišu sadržajem iskaza. Svjedok je najnepouzdaniji dokaz, tako je bilo uvijek”, mišljenja je Vasić.
Prema njenom mišljenju, dosljednom primjenom zakona bi se ovakve situacije mogle razjasniti. Navodi kako je identičnih iskaza vrlo malo.
“Sada se stavite u poziciju sudije. Dođe svjedok na suđenje, u istrazi je rekao jedno, na glavnom pretresu kaže ‘nisam to ja rekao’. Ko je tu da presiječe to, nije sudija ni vidovit, na koji način da presiječeš i kažeš da je nešto tačno u bilo kojem smjeru. Kada bi se to snimalo, barem bi na taj način isključili taj dio, da neko nešto nije rekao, da je neko nešto kucao, da nisu čitali zapisnik”, ističe Vasić.