Savo Spasojević je ispričao da je tokom rata živio u selu Malešić kod Zvornika s roditeljima. Naveo je i da mu je Stanko Spasojević rođak, koji je živio u selu sa ženom i da ga je u januaru 1992. godine otpratio na autobus kada je otišao na rad u Izrael.
Nakon godinu dana provedenih u Izraelu, svjedok je rekao da je Stanko otišao kod sina u Pančevo gdje je živio do kraja rata. U Stankovoj kući je, kako je rekao, dva mjeseca boravila komanda.
Svjedok je kazao da je vidio kada je stanovništvo Jusića dovedeno u školu.
“Vidio sam nepoznatu vojsku koja je dovela te ljude. Imali su šarenu uniforme. Vidio sam lica, nije mi niko bio poznat. Ljudi su ispred škole ostali, a žene u učionice”, kazao je svjedok i naveo da su prema Kozluku poslije muškarci odvezeni vojni kamionom, a žene autobusom i da ne zna šta je bilo dalje.
On je dodao da nisu izvodili vojne akcije u selu. Naveo je da poznaje optuženog Peru Radića jer su skupa išli u školi. Kod škole, kako je rekao, Radića nije vidio.
Za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine, sudi se Radiću, Boži Vidoviću, Branku Studenu i Vladi Ristanoviću.
Svjedok Samir Garibović je ispričao da se njegov djed zvao Jakub Islamović, koji je živio sa sinom i snahom u selu Jusići. Poslije rata, djed im je svakodnevno pričao o dešavanjima u selu, kada je krenuo napad.
Djed mu je rekao da su u selu gorjele kuće i da se on sakrio u daidžinoj kući, a u večernjim satima je izašao iznad sela i sakrio se na tavanu kuće. Tada ga je primijetio komšija Milorad Milošević koji mu je dao hljeb i novac, i uputio ga da krene prema Kozluku.
Na tom putu, svjedok je rekao, da je djed naišao na vojsku koja ga je sprovela.
Garibović je kazao da je djed istu noć ili dan poslije vidio kamion iz pravca Jusića i da se na stranicama kamiona vidjela krv. Naveo je da mu djed nije govorio da je sreo nekog poznatog na putu, osim komšije Miloševića.
Suđenje se nastavlja 14. aprila.




