Avdija Holjan kazao je da je početkom aprila 1992. preuzeo dužnost komandira Stanice milicije u Hrasnici i da je na toj dužnosti ostao do 15. jula.
“Neke su se čudne stvari dešavale. Meni je rečeno da ću biti smijenjen, jer ne odgovaram strukturi ljudi”, naveo je Holjan, dodajući da je prešao u krim-službu.
On je kazao da je policija po dojavama građana vršila pretres stanova uglavnom stanovnika srpske nacionalnosti.
“Rijetko se šta pronalazilo… Ja se sjećam da je samo jedan pištolj bio oduzet”, rekao je svjedok.
On je kazao da poznaje Enesa Zukanovića, koji je bio vojni komandant u vrijeme dok je on bio komandir, i da je nedugo poslije njega i on smijenjen. Holjan je kazao da je jedne prilike otišao u vojnički pritvor kako bi posjetio Agana Nezira.
“Zamolio sam prijatelja Vahida Alađuza, dozvolio mi je da ga posjetim”, rekao je svjedok, dodajući da je Alađuz bio pomoćnik komandanta brigade za bezbjednost.
Potvrdio je da mu je Nezir rekao da je zatvoren po naredbi Fikreta Prevljaka, te da je moguće da je razlog bio što je pisao protiv njega. Svjedok je rekao da civilna policija nije imala ingerencije nad pritvorom.
Enes Zukanović, Fikret Prevljak, Emir Redžović, Vahid Alađuz, Mustafa Gegaj, Mujo Vatreš, Vahid Muharemović, Mirsad Tuzlak i Senahid Godinjak optuženi su za nezakonito zatvaranje, ubistva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali karakter logora kao i prilikom odvođenja na prinudne radove u periodu od 1992. do 1995. na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira.
Na pitanja Prevljakove Odbrane, Holjan je potvrdio da su imali informacije o podjeli oružja srpskom stanovništvu na području Ilidže, te da je u policiji pred rat više nije bilo pripadnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Braniteljici Mirni Avdibegović je kazao da su u Hrasnicu došle brojne izbjeglice, kao i da je to područje bilo pod artiljerijskom vatrom sa srpskih položaja, što je dovodilo do pogibije i ranjavanja civila.
“Teško je bilo živjeti, jer je stalno bilo granatiranje”, rekao je svjedok.
Hakija Hasanefendić kazao je da se prijavio u rezervni sastav policije u Sokolović-Koloniji a da je kasnije postao inspektor. On je naveo da je Sokolović-Kolonija bila u blokadi i da su 22. aprila pokušali da je probiju. Prije tog napada, kako je ispričao, policija je ušla u podrum pića Dobre Kalasa.
“U radnom stolu smo našli spisak srpskih porodica koje su zadužile oružje. Po tom spisku smo našli oružje”, rekao je Hasanefendić.
Prema njegovim riječima, u Sokolović-Koloniji je bilo ostalo malo srpskih stanovnika, a kod jednog su pronašli dvije automatske puške s okvirima i bombe. Kazao je da to lice nije bilo privedeno i da je poslije bez problema otišlo.
“Mi nismo pravili prijave, nismo nikog privodili”, rekao je svjedok.
On je kazao da je u Hrasnici bio vojnički pritvor u koji su zatvarani civili. Ispričao je kako je jedne prilike pozvan da napravi uviđaj kada je jedno lice, za koje misli da je bilo srpske nacionalnosti, bilo obješeno.
“Ja sam vidio krupnog čovjeka koji je imao oko vrata kaiš… Čovjek je već pocrnio. Ja sam rekao: ‘Zovite ljekara, ja ovdje nemam šta da radim'”, prisjetio se Hasanefendić.
On je rekao da se u tom prostoru nije moglo uspraviti i da mu je bilo sumnjivo da se čovjek objesio.
Braniteljici Avdibegović je rekao da je to područje svakodnevno granatirano i da su bile brojne civilne žrtve. Naveo je da su Hrasnica, Butmir i Sokolović-Kolonija imale oko 27.000 stanovnika, a da ih je s dolaskom izbjeglica bilo više od 50.000.
Svjedok je potvrdio da je u svakoj srpskoj kući u čijem je pretresu učestvovao pronađeno oružje. Tužiteljici Marijani Čobović je precizirao da je bio u pet do šest pretresa. Svjedok je rekao da su Srbi otišli iz tog područja vjerovatno pod pritiskom SDS-a, a da su u pritvoru bili oni za koje je vojska smatrala da ugrožavaju bezbjednost.
Suđenje se nastavlja 31. marta.
