Sekula Trifković kazao je da je napad na Čemerno trajao oko tri sata i da je vidio čovjeka u crnoj uniformi.
“Strašno je čovjek izgledao, a on je komandovao”, rekao je svjedok.
Naveo je da je kod objekta koji je gorio vidio tijela tri žene koje su bile spaljene po licu.
Za napad na Čemerno s Benjaminom Sikirom su optuženi Džemal Hadžić, Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad i Haris Sikira, Enes Durak, Mirsad, Nusret i Mirzet Bešlija. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Drago Đurić je kazao da su posredstvom veze došli do informacija o planiranim aktivnostima druge strane.
“Dešifrovali smo poruku da će doći ljudi iz Kaknja i da će se uništiti topovi”, rekao je Đurić, dodajući da su topovi bili na Čemernom i Nišićima.
Branilac Damir Alagić je predočio da je svjedok u ranijoj izjavi na više mjesta spominjao Zeničane. Đurić je naveo da poslije više od 30 godina nije siguran, ali da je bila informacija da dolaze ljudi sa strane.
Svjedok je naveo da su tu informaciju prenijeli dalje prema komandi. Kazao je da su poslije napada u Čemerno izašli Samojko Koponja, koga su smatrali doktorom, i medicinska sestra, te da su pravili zabilješke. Naveo je da je poslije mjesec pričao s Petrom Raševićem, koji je bio kuvar za posadu topova.
Miloš Gorančić rekao je da su u Čemernom bile postavljene četiri haubice i da je on ranjen pola sata nakon što je u ranim jutarnjim satima počeo napad. Kazao je da se ne sjeća da je na vojnicima vidio oznake Armije BiH.
Branilac Alagić je rekao da je došao do oznaka Teritorijalne odbrane Papratnica Kakanj. Gorančić je kazao da se o tome pričalo, ali da ih on nije vidio.
Savo Cvijetić je rekao da je se nakon napada povukao u šumu. Precizirao je gdje je poslije vidio tijela.
Tužilaštvo i Odbrane nisu imali pitanja za svjedoke. Sva četiri svjedoka su na poziv Tužilaštva svjedočila 2019. godine.
Suđenje se nastavlja 30. marta.




