Milan Ristić kazao je da ga je komandir poslao da zamijeni vojnike kod Doma kulture u Pilici i da ga je tamo dočekalo lice koje su zvali Dželat, koje mu je reklo da uđe u kamion. Naveo je da je tu bilo i autobusa, a da je on bio u kamionu u kojem je bilo 20 do 30 Bošnjaka, za koje je rečeno da idu u razmjenu.
“Kad smo došli u Karakaj, Raco je počeo povraćati. S jedne strane leševa poluživih i mrtvih… Ja sam pobjegao kad sam vidio šta se dešava”, izjavio je svjedok, dodajući da se čula pucnjava.
Svjedočio je na suđenju Vidoju Blagojeviću, nekadašnjem komandantu Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske, te Vladi Matiću, Branku Studenu, Miladinu Ivaniću i Cvjetku Stojanoviću. Optužnica obuhvata zatvaranja, nanošenja teške patnje i ubistva bošnjačkih civila u junu 1992. godine.
Dragan Perić je kazao da je nekoliko dana bio u obezbjeđenju zatvorenika u Domu kulture u Pilici. Rekao je da je bio u četi Teritorijalne odbrane i da su tu glavni bili Marko Pavlović i Siniša Ćirković.
Prema njegovim riječima, pred Domom su bili i pripadnici paravojne formacije, među kojima su neke zvali Niški i Pivarski. Kako je naveo, oni su ulazili u Dom, jer su “bili zakon”.
“Oni (zatvorenici) su bili tučeni prije nego što su dovezeni. Ovdje nije bilo tuče”, kazao je Perić, dodajući da su dobijali hranu.
Na pitanja branioca Miodraga Stojanovića, rekao je da su se Pavlović i Ćirković vjerovatno pitali u vezi sa zarobljenicima, a da za Blagojevića nije čuo.
Braniocu Dejanu Bogdanoviću je kazao da su neki od paravojnih pripadnika imali bijele opasače, a da je jedan od njih istukao njegovog komandira.
“Drsko su se ponašali prema mještanima”, rekao je Perić.
Drago Krstić je posvjedočio da je bio u Karakajskoj četi, a da je komandir njegovog voda bio Zdravko Blagojević zvani Čaruga. On je kazao da je jedne prilike poslat u obezbjeđenje Tehničkog školskog centra (TŠC) u Karakaju, jer su se ljudi koji su tu bili zatvoreni pobunili.
“Da budemo ispred škole kao straža”, rekao je svjedok, dodajući da je unutra bilo 300 do 400 ljudi.
Krstić je kazao da je ponovo tu upućen kada su zatvorenici prevezeni u Pilicu. Naveo je da je bilo autobusa, a da je on bio u kamionu. Dodao je da je poslije čuo da su ti ljudi poslije ponovo vraćani.
Milorad Stanojević je izjavio da je bio u Karakajskoj četi, takođe u vodu čiji je komandir bio Blagojević. Naveo je da je s Ivanom Arapovićem poslat pred TŠC, gdje je vidio dva autobusa.
“Šta se ovo dešava? Rekao je da je to naređeno od SDS-a, Brane Grujića”, prisjetio se Stanojević, dodajući da su ljudi koji su izlazili iz autobusa udarani.
Dodao je da je sjedio i da mu je prišao jedan iz paravojne formacije koga su zvali Niški i opsovao mu majku. Naveo je da su ljudima iz autobusa uzimani novac i zlato. Jedan dan ulazio je u školu da podijeli hranu.
“Devedeset hljebova i 300 mesnih narezaka, da podijele, nije bilo za svakoga”, rekao je Stanojević.
Kazao je da je četvrti dan otišao u Beograd, a da zatvorenika nije bilo kad se vratio. Čuo je da su odvezeni u Pilicu.
Odbranama je rekao da tih dana nije vidio Vladu Matića, a da za Vidoja Blagojevića nije čuo. Braniocu Radivoju Lazareviću je potvrdio da od prije rata ima zdravstvenih problema u vezi s pamćenjem.
Svjedok Edin Majlović izjavio je da je njegov otac Junuz ubijen u Bijelom Potoku nakon što je vojska 1. juna usmjeravala nekoliko stotina mještana iz više sela koji su boravili u Klisi.
“Vidio sam kad ga odvajaju i šalju u jednu garažu… Vraća se iz garaže, bio je vidno nasmijan, pretpostavljam da je bio s nekim koga je poznavao”, naveo je Majlović.
Dodao je da su poslije njegovog oca tukli između garaže i jedne kuće, a da ga je jedan odveo iza i ispalio rafal.
Suđenje se nastavlja 26. marta.
