Svjedok B-2 kazao je da je bio u Specijalnoj jedinici, vod Sokolac Vojske Republike Srpske (VRS), koja se zvala “Malićeva jedinica”. Njihov komandant, prema riječima svjedoka, bio je Duško Malović, a zamjenik Slobodan Kezunović. Boravio je u Policijskoj stanici u Bijeljini, u potkrovlju s cimerima Milenkom Samardžijom, izvjesnim Cvijetićem i Bjelicom.
Ispričao je da su u septembru 1992. godine svi pozvani u hol, te im je rečeno da se radi akcija. Obukli su tamne uniforme, kako im je kazano, te su se maskirali. U holu je, prema riječima svjedoka, bilo oko 30 ljudi, prisutni su bili i policajci.
Prisjetio se da su bili prisutni “Cvijetić, Stanić, Pržulj, Samardžija, Ćudi, Marić, Šalić, Ećimović, Kroka, Marković, Kovačević, Bjelica, Jolović, te Jovica i Dizna”.
“Nama je rečeno da treba neke porodice da prebacimo iz Bijeljine u Janju”, kazao je svjedok.
Rekao je da su izašli iz stanice i da je njih 15 ili 18 krenulo u akciju. Pojasnio je da je ušao u vozilo s Milenkom Cvijetićem i Kostom Stanićem, koji je vozio. Bili su zadnji u koloni koju su pratili.
Svjedok nije bio siguran da li je Kosta bio s njim, ali je viša puta ponovio da je on vozio.
Prema riječima svjedoka, došli su u ulicu, vozila su stala s desne strane, vojnici su otišli da obavijeste porodice da napuste kuće i da krenu s njima. Nije vidio ko je otišao da obavijesti porodice, samo je vidio da se jedno po jedno penje na “tamić”.
Kako je naveo, nije bilo vriske, plača, otpora i povišenih tonova. Kazao je da je naišao bijeli auto, koji je prošao pored ulice i nastavio kretanje. Kada su krenuli dalje, rekao je svjedok, njih trojica u autu shvatili su da ne idu put Janje i shvatio je da idu prema Rači.
Pojasnio je da su sva vozila stala s desne strane, samo se “tamić” parkirao pored rijeke. Komandant Malović je rekao da njih trojica ostanu pored auta.
“Nastao je haos. Počela je pucnjava. Dvojica ljudi su izvodili dvoje po dvoje, žene, djecu”, kazao je svjedok i dodao da je prepoznao izvjesnog Ećimovića po glasu jer je pucao u muškarca koji je krenuo da bježi, nakon čega je izgovorio: “Gotov je.”
Svjedok je rekao da nije siguran da je Kosta bio sve vrijeme tu, ali da je bio s njima kad se sve završilo. S dvojicom kolega je, kako je kazao, ostao da vidi šta se desilo.
“U daljini se vidi – dva tijela plutaju na rijeci. A desetak tijela ležala su nepomično pored”, rekao je svjedok i dodao da je saznao da su ubijene porodice Sarajlić, Semenović i Malagić.
Objasnio je da je tri puta davao izjave, ali da dva puta nije mogao ispričati šta se desilo. Tek je 2021. svjedok sve ispričao Tužilaštvu BiH.
“Živiš 20 godina s tim stvarima, emocije ti ne daju mira sa sačuvaš u sebi. Mislim da sam tako i tužiocu rekao. Možete da radite šta hoćete, u vašim sam rukama”, kazao je svjedok odgovarajući Odbrani Milenka Samardžije na pitanje zašto nije ranije pričao o ovom događaju.
Svjedok je spomenuo da je pozvan u restoran, gdje je bilo osam ljudi, te gdje je bio dogovor da se o ovom događaju ne priča.
Za odvođenje i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine, sudi se Živanu Miljanoviću zvanom Žika, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji, Kosti Staniću i Radomiru Mariću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca.
Suđenje se nastavlja 23. februara.
