Naziv “antirodni pokret“ se koristi kao analitički okvir, započinje razgovor Pandurević, rukovoditelj programa i zagovaranja Sarajevskog otvorenog centra (SOC), objašnjavajući da pokreti u javnom prostoru sugerišu na borbu za ugrožena prava, što antirodni ne čine.
“U stvarnosti se radi o akterima čije se djelovanje velikim dijelom svodi na osporavanje i ograničavanje prava drugih ljudi, prije svega žena i LGBTI osoba, te na slabljenje zakonskih i institucionalnih mehanizama zaštite“, kazao je on.
Pandurević duže od deset godina radi na programima prava LGBT osoba, zagovaranju i edukaciji aktivnosti o pravima zajednice, prati poštivanja i kršenja ljudskih prava, te učestvuje u pravnim savjetovanjima članova zajednice u okviru SOC-a.
Antirodne organizacije nisu nova pojava, smatra on, objašnjavajući da su svoju snagu, vidljivost i politički uticaj dobili u posljednjih pet godina.
“U početku su se pojavljivali kroz pojedinačne inicijative protiv abortusa ili kroz kampanje koje su se predstavljale kao “roditeljske“ ili “porodične“. Danas govorimo o mreži organizacija i pojedinaca koji koordinisano djeluju, imaju pristup institucijama i koriste javne resurse“, kazao je on.
Najčešće žrtve antirodnog djelovanja u BiH su žene i LGBT zajednica, odnosno njihova prava na život bez nasilja, na zdravstvenu zaštitu, reproduktivna prava, pravo na dostojanstvo i jednakost pred zakonom. Narativi na kojima najčešće zasnivaju svoje tvrdnje naslanjaju se na zaštitu porodice i tradicionalnih vrijednosti što dovodi do posljedica po pojedince i grupe.
“Za žene, to najčešće znači sužavanje prava na odlučivanje o vlastitom tijelu i životu. Žene se svode na ulogu majki i čuvarica porodice, dok se njihova prava na zdravstvenu zaštitu i zaštitu od nasilja relativizuju, što se vidi kroz otpor uvođenju femicida i kroz napade na pravo na abortus“, kazao je Pandurević.
Darko Pandurević. Foto: Detektor
Ovakvi narativi na LGBT osobe djeluju stigmatizirajuće, jer se njihovo postojanje prikazuje kao prijetnja društvu zbog čega su otvorena vrata za brisanje pojmova poput rodnog identiteta.
“U širem smislu, ovakvi narativi stvaraju hijerarhiju prava i koriste porodicu kao alat za kontrolu i isključivanje, umjesto kao prostor sigurnosti i podrške, što dugoročno šteti cijelom društvu“, kazao je on.
Detektor je u istraživanju dokazao da su antirodne organizacije koje su potpisale otvoreno pismo za povlačenje Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Republici Srpskoj dobijale oko dva miliona maraka podrške za svoje aktivnosti u prethodnih pet godina.
U sklopu istraživanja analizirala su se i obraćanja selefijskih daija koji okupljaju na hiljade pratilaca na društvenim mrežama, uglavnom na Facebooku i YouTubeu.
Poruke ovih organizacija kojima se osporavaju prava žena i LGBTI osoba plasiraju se kroz različite kanale, kaže Pandurević, dodajući da se u RS-u najčešće šire kroz direktnu institucionalnu i političku podršku, uključujući javno finansiranje, javne istupe nosilaca vlasti i korištenje obrazovnih i drugih javnih ustanova za promociju takvih poruka.
“U Federaciji BiH ovakvo djelovanje je rjeđe formalno institucionalizovano, ali se pojavljuje kroz zdravstveni sistem, lokalne inicijative i ad hoc saradnje između pojedinih organizacija i političkih ili vjerskih aktera“, kazao je on.
Primjer takvog djelovanja je i Inicijativa “40 dana za život“ koja se zalaže za smanjenje i ukidanje abortusa. Njihove javne kampanje se od 2015. godine obilježavaju na javnom prostoru ispred Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru uprkos zahtjevima organizacija civilnog društva da se takvo okupljanje zabrani zbog ugrožavanja ljudskih prava, o čemu je Detektor ranije pisao.
Darko Pandurević. Foto: Detektor
Pored jakih veza sa institucijama, antirodni pokreti snagu dobijaju i kroz vjerske centre moći, poput Srpske pravoslavne crkve u aktivnostima koje organizuju i Katoličke crkve u Hercegovini kroz podršku i molitvu za nerođene. Pandurević te veze ne smatra slučajnim, objašnjavajući da se one naslanjaju na ruske ideološke obrasce koji promovišu autoritarne modele društva, rigidno shvatanje roda i porodice.
“Srpska pravoslavna crkva u tom kontekstu često djeluje kao legitimizacijski okvir, dajući tim porukama dodatni moralni i identitetski autoritet. Važno je naglasiti da problem nije u vjeri kao takvoj, već u njenoj političkoj instrumentalizaciji“, poručio je on dodajući da se religija koristi jer nosi snažan emocionalni i identitetski naboj.
“Pozivanje na vjeru, tradiciju i ‘prirodni poredak’ daje porukama privid neupitnosti i moralne nadmoći“, kazao je Pandurević.
Odgovornost o shvatanju antirodnih pokreta u BiH snose i mediji, koji najčešće izvještavaju dnevno i površno, ne pružajući kontekst i posljedice takvih aktivnosti, smatra Pandurević objašnjavajući da to dovodi do normalizacije narativa čime se ograničavanje prava počinje doživljavati kao nešto uobičajeno i prihvatljivo.
“Normalizacija ovakvih poruka stvara društvo u kojem se nejednakost i diskriminacija prestaju prepoznavati kao problem, a nasilje i isključivanje kao nešto što se dešava drugima. Upravo zato je važno reagovati na vrijeme, dok se radi o riječima, porukama i politikama, a ne tek onda kada posljedice postanu dio svakodnevice“, poručio je Pandurević.
Antirodni pokreti su globalni fenomen, najčešće sastavljen od desničarskih organizacija koje se protive konceptima rodnih teorija i u širem smislu uključuju pojedince i pokrete koji se protive feminizmu i LGBT pravima kao i progresivnim shvatanjima rodnih uloga i definicija u društvu, umjesto toga zagovaraju tradicionalno shvaćanje spolova, tvrdeći da tako brane tradicionalne vrijednosti
Sarajevskom otvorenom centru je važno da kontinuirano radi na istraživanju i analizi ovih pojava jer bez znanja i podataka nema odgovorne reakcije, ukazuje Pandurević dodajući da cilj nije širiti strah, nego pružiti alate za razumijevanje i donošenje boljih odluka.
“U svom radu uočavamo trend sve veće institucionalizacije ovakvih narativa, ali i rastuću svijest javnosti. Naš cilj je da tu svijest pretvorimo u otpornost društva na politike koje dijele, umjesto da štite“, poručio je on.
