Zaštićeni svjedok S-3 kazao je da je bio pripadnik Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade, čiji je komandant bio Patković. Naveo je da je u januaru 1993. bio u selu Dusina i da je komandir njegove čete Elvedin Čamdžić otišao sa pregovara s pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO), čiji je komandir bio Zvonko Rajić. Od drugih je čuo kako je Čamdžić tada poginuo.
“Elvedin je izašao sa spuštenom puškom i dobio rafal”, rekao je S-3, svjedočeći iz druge prostorije uz izmjenu lika i glasa.
On je kazao da je bilo dogovoreno da pripadnici Armije i HVO-a odu zajedno do Lašve, ali da ih je jedan mještanin upozorio da im je postavljena zasjeda, te su se svi vratili.
“Zvonko Rajić je bez ikakvog razloga počeo bježati… Zaustavljali smo ga, nije htio stati i bili smo prinuđeni da pucamo”, rekao je svjedok.
Dodao je da je Rajić bio ranjen u, koliko se sjeća, nogu i stomak, te da su razoružali druge pripadnike HVO-a. Kazao je da su pripadnici HVO-a odnijeli Rajića prema brdu.
Kada su krenuli iz Dusine, kako je naveo, otišli su po svoje stvari i u prolazu je vidio da je Rajić mrtav. Svjedok je tužiteljici Sanji Jukić rekao da u istrazi nije izjavio da je došao Patković i pucao u Rajića.
“Šerif Patković je prišao Zvonku Rajiću, stao mu jednom nogom na glavu i rekao: ‘Ubiste nam komandira Čamdžića'… izvukao pištolj i ispalio nekoliko hitaca”, navodi se u izjavi svjedoka iz 2024.
S-3 je kazao da mu je prilikom davanje izjave tužiteljica prijetila da će ga suočiti sa tužiocem Marinkom Jurčevićem, kojem je dao izjavu krajem 90-tih, da će biti krivično gonjen i da će mu biti otkriven identitet.
“Kad sam došao, rekao sam vam da ta izjava Jurčeviću nije tačna… Nakon pritisaka, nisam imao izbora nego potvrditi ono što ste čitali”, rekao je svjedok.
On je rekao da je ranije Jurčeviću ispričao dio onoga što je znao, a ostalo su, kako je naveo, zajedno sastavili. Naveo je da mu je Jurčević trebao srediti nešto u vezi bratovog zatvora. Dio izjave u kojem se navodi da Patković vadi “škorpion” i kratkim rafalom pogađa Rajića u glavu i prsa, kako je rekao, sastavili su zajedno on i tužilac.
Svjedok je rekao da je poslije davao izjavu istražiocima, koji su mu došli kući, te da je situacija bila nezgodna i da je potpisao zapisnik, jer je želio da što prije odu.
Tužiteljica je predočila da je svjedok na suđenju Vehidu Subotiću 2013. rekao da je prvo sreo Subotića pa Patkovića.
“Ako piše da sam ga sreo poslije Subotića, ne mora značiti poslije 15 minuta, možda je poslije heftu”, rekao je svjedok.
On je potvrdio da je nedavno poručio tužiteljici da se ne nada puno na suđenju, jer je, kako je rekao, poslagao je na neke stvari i ne nasjeda na ucjene.
Braniteljica Lejla Terzimehić predočavala je svjedoku navode njegovog svjedočenja pred Haškim tribunalom 2003. o stradanju Rajića, koji su uglavnom isti kao ono što je kazao na ročištu.
“Želim da se potvrdi kontinuitet njegovog sjvedočenja”, kazala je Terzimehić.
Svjedok je kazao da je i u Hagu i na suđenju Subotiću osporavao izjavu koju je dao Jurčeviću. Potvrdio je da je tokom davanja izjava želio da mu se obezbijedi život u trećoj zemlji.
Na pitanje sudije Minke Kreho ko je pregovarao u ime Armije BiH nakon što im je ubijen komandir, svjedok je rekao da se ne sjeća.
Patković je, u svojstvu komandanta Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, optužen da je – nakon što je Armija BiH 26. januara 1993. zauzela selo Dusina – ubio ranjenog lokalnog komandanta HVO-a.
Nastavak suđenja je 6. februara.
