U istraživanju “Šta je nama naša borba dala?” autora Srđana Puhala navodi se da tokom posljednje decenije Bosna i Hercegovina, kao i većina evropskih država, svjedoči intenziviranju javnih i političkih debata o pitanjima roda, seksualnosti, porodičnih vrijednosti i ljudskih prava.
U središtu tih rasprava, pojašnjava se, nalaze se takozvani antirodni pokreti – različite grupe, organizacije i inicijative koje se protive politikama rodne ravnopravnosti, pravima LGBTIQ+ osoba, seksualnom obrazovanju, ljudskim pravima i demokratskim vrijednostima.
“Ovi pokreti u BiH predstavljaju složen društveno-politički fenomen koji objedinjuje konzervativne vjerske institucije, desne političke partije, udruženja građana, medijske platforme i pojedince koji se javno predstavljaju kao zaštitnici ‘tradicionalnih vrijednosti’, ‘porodice’ i ‘nacionalnog identiteta’”, stoji u publikaciji.
U javnom prostoru BiH, kako se navodi, antirodni pokreti najčešće se manifestuju kroz kampanje protiv uvođenja rodne terminologije u zakonodavstvo, protiv seksualnog obrazovanja u školama, protiv prava LGBTIQ+ osoba na javno okupljanje, te kroz pokušaje delegitimizacije organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava.
“Mediji i društvene mreže imaju ključnu ulogu u širenju njihovih poruka, pri čemu se koristi retorika straha, moralne panike i dezinformacija. U mnogim slučajevima, “antirodni” narativi prepliću se s teorijama zavjere, antizapadnim stavovima i nacionalističkim diskursima, čime dodatno polarizuju javnost”, navodi se u istraživanju.
Puhalo za Detektor kaže da se radi o izuzetno važnom i korisnom istraživanju, koje daje odgovore koji će pomoći društvu u efikasnijem i preciznijem aktivizmu, te pružiti otpor napadima.
“Danas, ne samo kod nas nego i u svijetu, koncept ljudskih prava, pogotovo dio koji se bavi rodnim politikama i pravima žena, jeste negdje napadnut sa svih strana. Prije svega, na to mislim promjenom politike Sjedinjenih Američkih Država, ali i jačanjem konzervativnih i desničarskih pokreta u Evropi”, kaže Puhalo.
Najednom nešto što se podrazumijevalo, nastavlja Puhalo, postalo je ugroženo, ne samo propitivanjem koncepta rodne ravnopravnosti nego se svjesno i namjerno pokušavaju omalovažiti sva njegova dostignuća i dovesti sve to u pitanje, na način da se proglasi neistinitim, ideološkim i političkim, a ne kao nešto što ima vrlo jasno utemeljenje u teoriji, nauci i svakodnevnom životu.
Specifični ciljevi istraživanja, koje je urađeno na uzorku od 1.657 građana, bili su stavovi o pravima i položaju žena, kao i tradicionalne i patrijarhalne predstave o njihovoj ulozi, stavovi prema nasilju i seksualnom uznemiravanju, prema LGBT osobama, o seksualnosti i rodnim ideologijama, te porodični modeli i vrijednosti.
Neki od najvažnijih zaključaka istraživanja su, između ostalog, da iako većina građana BiH pokazuje visok nivo formalne podrške rodnoj ravnopravnosti, ispod te površine i dalje postoje duboko ukorijenjeni tradicionalni i patrijarhalni stavovi, naročito među muškarcima, stanovnicima sela i pojedinim etničkim grupama.
“Ovi rezultati ukazuju da proces promjene rodnih stavova u društvu napreduje, ali nije ujednačen i još uvijek se suočava s otporima u konzervativnijim društvenim sredinama”, navodi se.
U istraživanju je zaključeno da iako su stavovi koji opravdavaju nasilje i kontrolu nad ženama u manjini, oni su i dalje socijalno prisutni i rodno, prostorno i kulturno diferencirani. Najveća sklonost opravdavanju takvih stavova bilježi se, kako se navodi, “među muškarcima, stanovnicima sela i dijelom među Bošnjacima”.
“Ovi podaci ukazuju da u bosanskohercegovačkom društvu i dalje postoje duboko ukorijenjeni stereotipi o kontroli nad životom žene, ženskoj odgovornosti i moralnosti, koji mogu predstavljati osnovu za normalizaciju rodno zasnovanog nasilja”, stoji u istraživanju.
Za antirodne stavove je u istraživanju primijećeno da su više prisutni kod mladih ljudi u odnosu na ostale starosne kategorije. Razlozi za to, kako se pojašnjava, jesu prije svega što mladima obrazovni sistem ne pruža dovoljno znanja o rodnoj ravnopravnosti, dok su istovremeno izloženi uticajnim online narativima koji promovišu antifeminističke i anti-LGBT stavove, ali se konzervativni stavovi promovišu i kroz časove vjeronauke u osnovnim i srednjim školama.
“Ekonomska nesigurnost, nezaposlenost i osjećaj besperspektivnosti kod mladih stvaraju plodno tlo za jednostavne poruke koje nude krivce za njihove probleme. Mladi često prihvataju antirodne poruke i zbog potrebe za pripadanjem vršnjačkim grupama koje njeguju konzervativne vrijednosti”, zaključeno je, kao i da su muškarci skloniji antirodnim stavovima jer rodnu ravnopravnost doživljavaju kao prijetnju tradicionalnim privilegijama i ulogama.
Iako se većina građana BiH, prema istraživanju, zalaže za pravo žena na zdravstvenu zaštitu i kontrolu nad sopstvenim tijelom, podrška pravu na izbor po pitanju trudnoće pokazuje postojanje dubokih rodnih, kulturnih i religijskih razlika.
“Žene, gradsko stanovništvo i pripadnici mlađih i starijih generacija izražavaju veću otvorenost prema reproduktivnim pravima, dok muškarci, stanovnici sela i posebno ispitanici hrvatske nacionalnosti češće zastupaju konzervativnije stavove”, primijećeno je u publikaciji.
Jedan od zaključaka je i da, ukupno gledano, društvo pokazuje mješavinu prihvatanja i tradicionalnih stavova, s izraženim razlikama prema sociodemografskim karakteristikama, a pitanja koja najviše dijele društvo jesu gay brakovi, posebni zakoni koji se tiču ove populacije i percepcijom LGBT pokreta kao prijetnje tradicionalnim vrijednostima.
U istraživanju je naglašeno, između ostalog, da postoji prostor za intervenciju, jer većina građana formalno podržava ravnopravnost, ali joj nedostaje dublje razumijevanje i sposobnost prepoznavanja manipulativnih antirodnih narativa.
Također se navodi da civilno društvo i mediji nemaju dovoljno kapaciteta da se nose s dezinformacijama, niti da efikasno promovišu rodnu ravnopravnost.
