Nizama Alić je rekla kako je od 6. jula 1995. počelo granatiranje Srebrenice, a da je s porodicom 10. jula prešla u drugi stan, odakle je vidjela kako se skuplja i kreće stanovništvo.
“Tada sam posljednji put s petog ili šestog sprata vidjela svog oca kako traži vjerovatno moje sestre i mamu”, rekla je Alić i dodala da je prije toga u prolazu vidjela majku i jednu od sestara.
Svjedokinja je navela da je iz stana vidjela dezorijentisan i prestravljen narod, kao i put kojim su muškarci krenuli prema Kazanima.
Nakon informacije da je pala Srebrenica, ona se, kako je navela, sa ostalim stanovništvom uputila u Potočare te s djetetom i prijateljicom jedva uspjela ući u Fabriku akumulatora, gdje je bila jedna njena sestra.
Alić je rekla da je naredno jutro vidjela pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) kako idu prema fabrici, a da je naredni dan s drugim stanovništvom ušla u kamion koji je napustio Potočare.
Prije nego je ušla u kamion, kako je pojasnila, vidjela je odvojene muškarce, kako maloljetnike, tako i starije, među kojima je bio i njen tetak.
Svjedokinja je kazala da je na putu prema Konjević-Polju vidjela autobuse u kojima su bili muškarci, a potom i na više livada grupe muškaraca.
Dodala je da je i u Tišći, gdje su sišli s kamiona, također vidjela grupu izdvojenih muškaraca.
Upitana za sudbinu članova svoje porodice, Alić je rekla kako ima informaciju da su njen brat, koji je tada imao 23 godine, i amidžić pronađeni u Jasikovači. Do današnjega dana, kako je dodala, pronađene su samo tri bratove kosti.
Prema njenim riječima, posmrtni ostaci njenog oca pronađeni su u tri masovne grobnice i također se radi o tri kosti, a dobila je informacije da je “posljednji put viđen kod bukve, vidno pod djestvom nekih otrova”.
Odbrani je pojasnila da joj je poznato da je tokom rata u bolnicu bio doveden srpski zarobljenik koji je bio ranjen, a nakon toga odveden na razmjenu.
Milan Jevtić, Rajko Čalmić i Ostoja Perišić optuženi su za ubistva 31 bošnjačkog civila iz Srebrenice u julu 1995. godine. Prema optužnici, Jevtić je bio komandant Prvog bataljona Prve milićke brigade Vojske Republike Srpske, a Čalmić i Perišić pripadnici ove jedinice.
Svjedok Neđo Kipić ispričao je da je u julu 1995. bio komandir Druge pješadijske čete Prvog bataljona Milićke brigade i da je komandant bataljona bio optuženi Jevtić.
Kada su bila dešavanja u i oko Srebrenice, naveo je svjedok, bilo je rečeno da budu na liniji i da niko ne ide kući, kao i da ne pucaju ni na koga jer se radilo o demilitarizovanoj zoni.
“Gdje je bila moja linija odgovornosti, samo su Holanđani prolazili”, kazao je Kipić i pojasnio da je tu sa četom bio dva dana, nakon čega su ih povukli.
Kipić je rekao kako je čuo od drugih da su bile dovedene dvije osobe koje su proslijeđene u komandu. Nakon što je Tužilaštvo pročitalo dio njegove ranije izjave prema kojoj je tvrdio kako su “naši vojnici vodili dva civila i ja im rekao da ih vode u komandu”, svjedok je kazao da je to tačno, e da nije saznao šta se desilo tim osobama.
Također je kazao i da mu je jedna osoba, koja je u međuvremenu umrla, ispričala da je ubila ljude na lokalitetu Jasikovače.
Odbrani je pojasnio kako mu je ta osoba rekla da ih je ubila iz osvete.
Kipić je naveo i da nikada nije čuo da je Jevtić naredio ubistva, niti da je Perišić učestvovao u likvidaciji.
Suđenje će se nastaviti 15. decembra.
