Na ulaznim vratima kuće nadomak Sarajeva dočekuje me svjedokinja A, srdačna i nasmijana žena lijepih crta lica. Oči odaju traumu koju je preživjela. Tihim glasom me poziva u dnevni boravak, nudeći osvježenje.
Spontano, počinjemo razgovor o njenom životu, djeci, unucima. Maloljetna kćerka svjedočila je njenom odvođenju tokom rata, upravo ispred kuće u kojoj me je ugostila.
“Došao je tu, pred ulaz kuće, s pištoljem u ruci. Dijete je stajalo na vratima. U papučama sam otišla. Odveo me je. Sad je tu raskrsnica na autoputu u Krivoglavcima… I tu je uradio šta je uradio… Moja kćerka je imala 11 godina tada. I vratila sam se. Ona je mene ovdje čekala sama”, govori zaštićena svjedokinja A.
Kaže da joj je bilo teško da se odluči da uđe u proces, prijavi počinitelja i pokrene slučaj, ali je to uradila uz pomoć udruženja žrtva. Počinioca je poznavala iz viđenja i znala je ko je on, imenom i prezimenom.
Jedan od najtežih trenutaka tokom sudskog postupka joj je bio kada se srela s njim u sudnici, gdje joj se sve što je prošla – sjećanje i trauma – vratilo.
“Prepoznala sam ga. Mislim, ta faca mi se nikad neće izbrisati iz glave. I kad ostari, neće se izbrisati. Crte lica uvijek ostanu iste… Kad sam tada ostala pri pameti, ostat ću uvijek”, dodaje sagovornica koja je tada ima 32 godine.
Najviše žali zbog traume koju je doživjela njena kćerka, koja je i svjedočila tokom suđenja nakon kojeg je presuđeno u njenu korist, pa je Sud BiH osudio Slavka Savića na osam godina zatvora.
On je, kao bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), proglašen krivim da je, uz prijetnju oružjem, u maju i junu 1993. dva puta odveo zaštićenu svjedokinju ispred porodične kuće na stanicu Krivoglavci u Semizovcu kod Vogošće, naredivši joj da se skine i oralno ga zadovoljava, a zatim ju je silovao u svom automobilu.
Prema presudi, Savić je bio dužan da u roku od 90 dana od pravosnažnosti presude oštećenoj na ime nematerijalne štete isplati 30.000 KM, što se nije dogodilo.
S obzirom na to da oštećena od optuženog nije mogla naplatiti dosuđeni iznos, ona se obratila Komitetu protiv torture Ujedinjenih nacija (UN), koji je 2019. godine odlukom obavezao Bosnu i Hercegovinu da se javno izvini žrtvi seksualnog nasilja, kao i isplati štetu u što kraćem roku, te zahtijevao sistematsko rješavanje problema reparacije žrtvama na državnom nivou. Ovo je prva ovakva odluka donesena protiv BiH.
Šest godina nakon ove odluke, BiH nije ispunila niti jednu obavezu jer je Vijeće ministara glasalo protiv usvajanja.
“I dan-danas nema ništa od toga. Razočarana… stvarno ne mogu da shvatim – tu sam ponovno ponižena, taj je novac bezvrijedan sada. Bio je bezvrijedan i u tom periodu. Moju traumu niko nikad ne može platiti. Što se tiče države, ogorčena sam”, kazala je naša sagovornica.
Ajna Mahmić Ćatić, pravna koordinatorica TRIAL International koja je u cijelom procesu zastupala svjedokinju A, za Detektor kaže da, unatoč naporima ove organizacije kao i drugih međunarodnih partnera, vlasti u BiH nisu podržale provedbu odluke UN Komiteta koja je, kao i brojna druga pitanja vezana za ratne zločine počinjene na prostoru BiH, postala predmet političkih previranja.
“Naša organizacija je ponudila i alternativna, parcijalna, rješenja poput implementacije samo jedne od četiri preporuke koje je Komitet naložio državi Bosni i Hercegovini, smatrajući isplatu novčane naknade najlakšom i politički gledano najmanje spornom preporukom. Čak i ovaj prijedlog, koji bi se tumačio samo parcijalnom implementacijom, nije dobio dovoljnu političku podršku”, pojašnjava Mahmić Ćatić.
Na sjednici 18. juna 2024. godine Vijeće ministara BiH nije usvojilo informaciju o planu mjera u vezi s implementacijom odluke UN Komiteta protiv torture. Mahmić Ćatić je navela da su protiv usvajanja glasali ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, ministar finansija i trezora i zamjenik ministra komunikacija i prometa.
Mahmić Ćatić kaže da, iz ugla žrtve, djelovanje države predstavlja dodatni razlog za potpuni gubitak povjerenja u institucije BiH koje su, po ko zna koji put, propustile priliku da pruže podršku žrtvama najtežih kršenja međunarodnog prava.
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac te Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora, nisu odgovorili na telefonske pozive Detektora.
Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice. Foto: Detektor
Ministar za ljudska prava i izbjeglice Sevlid Hurtić potvrđuje da su ministri Košarac i Amidžić bili protiv.
“Mi kao Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH možemo samo da stavimo na dnevni red, da se o njoj raspravlja ili ne raspravlja, i da se o njoj glasa. Mi kao ministarstvo ne možemo ništa drugo uraditi. To je odluka ministara da li će glasati za to ili neće. Prije se skidala sa dnevnog reda i govorilo se bit će drugo vrijeme, da se sačeka, i ja nisam htio dalje da više to čekam, insistirao sam da ide u prvi i drugi krug glasanja i da tačka prođe ili padne. I tačka je pala”, pojašnjava Hurtić.
On negira da je ovaj slučaj postao političko pitanje, već pitanje na Vijeću ministara gdje ministri mogu glasati.
“Ja ne mogu tvrditi da je političko pitanje, morate pitate one koji su glasali protiv što su glasali protiv. Ja ne mogu govoriti u ime drugih, ja mogu govoriti u svoje ime (…) ja mislim da to nije političko pitanje. Ja mislim da je žrtva žrtva, bez obzira ko je u pitanju, i da prema svakoj žrtvi treba se odnositi s poštovanjem i da BiH treba da se izvini. Finansijska naknada je skromna na osnovu onoga što su one prošle”, dodaje Hurtić.
Goran Garić, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Foto: Detektor.
Goran Garić, šef Odsjeka za zaštitu individualnih ljudskih prava i građanskih sloboda, koji vodi predmet svjedokinje A, pojašnjava da je Ministarstvo u martu dobilo novu predstavku Komiteta za četiri žrtve i da su trenutno u fazi izjašnjenja, čiji je rok do decembra ove godine.
Govoreći o svjedokinji A, Garić navodi da se aktivnosti moraju što prije poduzeti i da se provede ova odluka, jer ona predstavlja ispunjenje međunarodnih obaveza, a BiH kao potpisnica je mora ispuniti.
“To sve moramo gledati u tom svjetlu. Kao što je međunarodna obaveza plaćanje vanjskog duga i tu obavezu niko ne dovodi u pitanje (…) gospođa i dan-danas podnosi torturu. Ovaj put ne od počinitelja, već od države”, kaže Garić.
Pojašnjava da, kada dođe konačna odluka Komiteta za nove predstavke, Ministarstvo će, kao predlagač, tada ponovno staviti u proceduru i slučaj svjedokinje A.
Garić navodi da su od Ministarstva finansija i trezora dobili pozitivno mišljenje da se iz budžetske rezerve isplati 30.000 maraka, ali je onda ministar na sjednici Vijeća ministara glasao protiv usvajanja.
“Isplata odštete bi me zadovoljivo, to je moje pravo. A moje pravo je tako nisko i ponižavajuće. Tolike godine, da je čovjek odslužio zatvorsku kaznu, a gdje sam ja u svemu tome. Nema me. Nema me ni na mapi. On je svoje odležao, uživa. A gdje sam ja?”, pita svjedokinja A, dodajući da se osjeća izdanom i poniženom, te da više ne vidi svrhu i izlaz.
Iz Suda BiH je za Detektor potvrđeno da je Savić 4. septembra 2023. godine pušten na uslovni otpust, koji je trajao do 7. aprila 2024. godine, s kojim datumom je optuženi izdržao osmogodišnju kaznu zatvora.