Bogoljub Pelemiš kazao je da je bio komandir voda Vojne policije u kasarni “Viktor Bubanj” u Sarajevu i su 2. maja 1992. dobili zadatak da idu u ispomoć komandi Druge vojne oblasti koja je bila napadnuta.
“Nismo imali problema do dolaska na Skenderiju, bilo je dosta vojnika ranjenih, mrtvih je ležalo”, rekao je svjedok.
On je kazao da je po dolasku u komandu čuo da je tog jutra ubijen vozač koji je dostavljao hranu. Kazao je da su zauzeli položaje i da je došlo do sukoba u kojem je jedan vojnik poginuo. On je ispričao da je sljedećeg dana kolona trebalo da krene, a da su oni preko veze slušali razgovore.
“Bio sam kad je Ejup Ganić razgovarao s Alijom Izetbegovićem… Dogovor je bio da se izvrši mirno izvlačenje”, rekao je Pelemiš.
On je rekao da je bio na začelju kolone, a da su iza njega bila dva vozila UNPROFOR-a.
“Nama je naređeno od komande da neće biti nikakve upotrebe oružja, da ćemo mirno da izađemo kako je dogovoreno”, prisjetio se svjedok.
Prema njegovim riječima, prije polaska kolone “Zelene beretke” su bile zauzele položaje prema parku, a desetak minuta po kretanju izvršen je napad. Rekao je da se pucalo sa svih strana.
Svjedok je rekao da je vojnicima u vozilu naredio da ne koriste oružje, te da je vidio kada je pripadnicima UNPROFOR-a dat signal da se povuku. Kazao je da je na vozilo u kojem se nalazio ispaljen tromblon te da su se predali.
Kazao je da su im prišla lica sa zelenim beretkama i “ljiljanima”, te da su imali dijelove uniformi, a da je bilo i nekih civila. Naveo je da su vojnici Ivica Simić i Dragan Pantić ranjeni.
“Oni su ranjeni kad smo se predali i kad smo ležali potrbuške”, rekao je Pelemiš, dodajući da je vidio kako jednog vojnika koji je predavao pušku ubijaju.
Nakon toga je čuo da neko viče da prestanu pucati. Ranjeni su odvezeni u bolnicu, a ostali u salu FIS-a. Ispričao je kako je odatle vođen na više lokacija gdje je ispitivan i tučen. U Centralnom zatvoru je prvobitno bio smješten s drugim osuđenicima.
“Oni su me unakazili”, kazao je Pelemiš, dodajući da je vođen u bolnicu na pružanje pomoći pa opet vraćen.
Kazao je da je razmijenjen 18. ili 19. maja.
Kerim Lučarević optužen je u svojstvu komandanta Vojne policije Republičkog štaba Teritorijalne odbrane. Na teret mu je stavljeno da nije preduzeo mjere na kažnjavanju počinilaca ubistava i ranjavanja tokom napada na kolonu.
Pelemiš je braniteljici Marseli Bajramović potvrdio da je prilikom izvlačenja kasarne “Maršal Tito” u aprilu bio u vozilu koje je zaustavljeno na Otoci i da je prijetio da će zoljom gađati stambenu zgradu. Kazao je da je postojao dogovor vojske i Ministartstva unutrašnjih poslova (MUP), a da su na Otoci zaustavljeni na barikadi.
Na pitanje o njegovoj izjavi MUP-u u kojoj je govorio u vezi granatiranja Sarajeva, svjedok je rekao da su mu oni rekli šta da kaže. Braniteljica je prezentovala dio snimljene izjave svjedoka, navodeći da se na njegovom licu i rukama ne vide povrede, s čim se on složio.
Bajramović je sugerisala da je ispitivan u vezi prijetnji koje je uputio, te da je u skupštini dobio udarce od Vikićevih specijalaca, na šta je Pelemiš rekao da se toga dobro sjeća.
Braniteljica ga je podsjetila da je u izjavi iz 1995. naveo da su prvo ljudi u civilnoj odjeći počeli skakati po vozilima i da su pokušavali da skinu top, na šta je svjedok rekao da ne sjeća tih navoda.
Suđenje se nastavlja 31. oktobra.
