Sud BiH je prije duže od dva mjeseca u predmetu Ejup Ganić i ostali optuženi za zločine u Sarajevu dozvolio da svjedok iz inostranstva bude saslušan videolinkom, iako su se tome protivile Odbrane.
Tokom takvih ročišta, na ekranu u sudnici je prikazan svjedok sniman jednom kamerom, koji iskaz daje u prostoriji suda u nekoj drugoj državi. U ovom slučaju iz Srbije. Ponekad, ukoliko je potrebno, zvuk i slika budu zatamnjeni, odnosno izmijenjeni ako je riječ o zaštićenom svjedoku.
Tužilaštvo, kao i Odbrane i članovi vijeća, mogu svjedocima postavljati pitanja, ali advokati navode kako je u ovom slučaju takvo saslušanje nepravilno, jer za saslušanje mora postojati objašnjenje zašto se vrši na takav način, kao što se očekuje da i sud da obrazloženje ako ga prihvati.
“Pritom su Odbrane ostale uskraćene za obrazloženje o kojim bi se to izuzetnim razlozima predviđenim u zakonu radilo u tom konkretnom slučaju i kako to da je već unaprijed bilo dogovoreno, bez znanja Odbrana, da se iz sudnice uspostavi videoveza sa Beogradom”, navela je advokatica Jesenka Rešidović koja brani u ovom predmetu.
Zbog ovoga, ali i činjenice da se svjedok snima jednom kamerom te da je nemoguće vidjeti da li su u prostoriji odakle se svjedok javio i osobe koje ne smiju prisustvovati davanju iskaza, saslušanje videolinkom treba biti izuzetak, a ne pravilo, kaže Rešidović.
Iz Državnog suda su na upit Detektora o konkretnom slučaju naveli da je nakon zajedničkog zahtjeva Odbrana optuženih odlučeno da se svjedok sasluša kako je najavljeno.
“Tom prilikom je istaknuto da Sud preferira zakazivanje suđenja putem videokonferencijske veze u situacijama kada se radi o svjedocima koji se nalaze izvan Bosne i Hercegovine, a u posljednje vrijeme čak i kada se radi o svjedocima u BiH”, naveli su u odgovoru.
Detektor je nedavno pisao da su i neka suđenja u Sudu BiH prebačena u sličnu formu, kada se optuženi ne mogu pojaviti u sudnici u Sarajevu, pa vijeće ode u drugi sud, a javnost može da prati putem videolinka.
U odgovoru Suda se navodi da činjenica da je svjedok nastanjen u inostranstvu predstavlja dovoljan razlog da se sasluša videolinkom.
Zakonom o krivičnom postupku BiH je predviđeno da se svjedok može saslušati putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka na način da mu stranke i branilac mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. U odluci je potrebno u obzir uzeti životnu dob, tjelesno ili duševno stanje svjedoka.
Miodrag Stojanović. Foto: Detektor
“Nije isto kada je svjedok ispred vas, kada možete da pratite njegove reakcije na pitanje, njegovu zbunjenost, gestikulacije koje vas vode ka tome da li dalje ispitivati ili zaustaviti se u nekom trenutku. To je jednostavno nešto što je efikasnije, efektnije i mislim da je to u interesu pravde”, navodi advokat Miodrag Stojanović.
Advokatica Rešidović kaže da navodi o podršci saslušanja svjedoka putem videolinka iz inostranstva, ali i BiH, podrazumijevaju razvoj i podršku praksi koja nije u skladu sa zakonskim odredbama i koja može dovesti do brojnih komplikacija.
“Ni sva tehnologija koju danas imamo ne može obezbijediti pravičnu primjenu zakonskih odredbi i ustavnih prava koje su se stotinama godina razvijale ne samo u pravnoj teoriji, nego i u praksi, kako bismo došli do što je moguće pravičnijeg postupka”, kaže Rešidović.
Mira Smajlović, bivša sutkinja Suda BiH, navodi da je svjedočenje putem videolinka benefit moderne tehnologije i da ima svoje prednosti i mane.
Ona pojašnjava da je u slučaju kada je određeno svjedočenje od krucijalne važnosti za predmet, videolink dobro rješenje jer se obezbijedi saslušanje svjedoka. Dijeli mišljenje advokata da se time ne ostvaruje načelo neposrednosti gdje se može vidjeti i psihičko stanje i stav svjedoka tokom davanja iskaza.
“Kada se stavi u ravan koja je dobrobit svjedočenja ako svjedok ne može uopšte da pristupi sudu, da se čita njegov iskaz i da svjedoči putem videolinka, naravno da je uvijek prednost svjedočenje putem videolinka”, kaže Smajlović.
Ona navodi da u Sudu nema automatizma u donošenju ovakve odluke i pojašnjava da se cijene sve razloge zbog kojih svjedok ne može pristupiti, kako bi se donijela odluka da ga se sasluša videolinkom.
“Ako svjedok ne želi da dođe u Bosnu i Hercegovinu, nema instrumenta prisile da se svjedok može dovesti, i u toj varijanti onda opravdano ostaje da se taj svjedok saslušala putem videolinka”, kaže Smajlović.
Na dodatni upit Detektora o saslušanju svjedoka unutar BiH videolinkom, iz Suda BiH su kazali da se ne ispituje po automatizmu mogućnost njegovog saslušanja videolinkom.
“Iz razloga efikasnosti i ekonomičnosti se ispitivanje svjedoka može organizovati putem videokonferencijske veze kada su svjedoci nastanjeni u inostranstvu, starije su životne dobi, imaju zdravstvene probleme ili iz drugih razloga zbog kojih je njihov dolazak u Sud otežan, što se cijeni u svakom konkretnom slučaju”, naveli su.
Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: Detektor
Advokat Rusmir Karkin smatra da je potrebno na svaki način pokušati obezbijediti prisustvo svjedoka u sudnici jer je to jedini način da se vidi gestikulacija svjedoka i njegovo stanje.
“Samo u situacijama krajnje nužde treba primijeniti videovezu i to treba baš da bude iznimka”, kaže Karkin.
On smatra da sud ne može preferirati nijednu opciju saslušanja, već samo primjenjivati zakon.
“Prema mom mišljenju, jedino efikasnost i ekonomičnost postupka mogu biti razlog za saslušanje videolinkom. Da sud nešto preferira ili ne preferira, to nije u dispoziciji suda”, navodi Karkin.
Stojanović, advokat s dugogodišnjom praksom u radu na ratnim zločinima, pojašnjava da se u tom slučaju trebaju u obzir uzeti opravdani i objektivni razlozi zbog kojih svjedok ne može doći, činjenica da se odugovlači suđenje, te da su interesi pravde i efikasnog suđenja prioritetniji u odnosu na dolazak svjedoka.
“Kad se sve te okolnosti slože, sud treba donijeti odluku da se takav svjedok sasluša putem videoveze”, navodi Stojanović, za koga činjenica da je neko u inostranstvu nije dovoljan razlog da se saslušava putem videoveze.
S njim mišljenje dijeli i advokatica Rešidović koja navodi da se prilikom saslušanja videolinkom svjedoku ne mogu predočiti originalni dokumenti i potvrde u svrhu identifikacije potpisa, već se to čini na osnovu slike dokumenta na ekranu. Neki od ranijih iskaza svjedoka predočeni su i tokom ispitivanja u julu u predmetu Ganić putem videolinka.
