Svjedočeći putem videolinka iz suda u Kentuckyju, Mirsad Durić se prisjetio kako je prije početka ratnih dejstava živio u Vlasenici sa ocem, majkom, braćom i sestrom. Kazao je kako je na proljeće 1992. pohađao prvi razred srednje škole, te da je ubrzo nastava prekinuta.
Dodao je da je sigurnosna situacija bila dobra sve do ulaska Novosadskog korpusa, čiji su vojnici počeli privoditi ljude. Pojasnio je da je s porodicom silazio u šume s obzirom da su se počela dešavati i ubistva. Skrivali su se sve do 5. juna.
“Odlučili smo za Kladanj da idemo, ja, otac i trojica braće. Oko 140 do 150 nas je bilo u grupi. Majka i sestra su se predale u Vlasenici sa ostalim ženama”, kazao je Durić i pojasnio kako su preko Piskavice krenuli za Kladanj, kada ih je dočekala zasjeda, pa su se učesnici kolone razbježali.
Durić je ispričao da se sutradan našao sa starijim bratom i rođacima, a da su ih ubrzo pronašli i vojnici, te ih odveli do vikendice u blizini Rače, gdje su ih počeli ispitivati i tući. Svjedok je rekao da su zarobljenike zavezali žicom, a potom njega, njegovu braću i rođake stavili u plavi kombi i odvezli u zgradu iznad Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP).
Tu su, kako je kazao, proveli dva dana, a zatim su prebačeni u logor “Sušica”, gdje je vidio izvjesnog Zorana Obrenovića, koji je dolazio s Miroslavom Kraljevićem.
Odgovarajući na pitanja tužioca Seida Marušića, svjedok je rekao da je Kraljević bio crn, u maskirnoj uniformi, s naoružanjem. Nakon desetak dana, prebačeni su u policijsku stanicu.
“Tu je bio krevet, mi smo oko kreveta, a na krevetu su ljudi koji su isječeni na ispitivanju, živi su bili… Čim smo došli, počeli su da nas izvode. Jesu nas tukli”, kazao je svjedok i dodao da su ispitivani u kancelariji na trećem spratu, a nakon nekoliko dana ponovno vraćeni za “Sušicu”, gdje je ostao do početka jula, a potom je prebačen u logor “Batković”.
Za progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici, sudi se Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću. Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.
Predmet je ranije, zbog njegove smrti, razdvojen u odnosu na Maneta Đurića.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Durić je potvrdio da su pojedini u grupi, u kojoj je bilo oko 150 ljudi, imali lovačko naoružanje. Nakon što mu je Stanićev branilac Veljko Ćivša pročitao dio iz izjave u kojoj je kazao da se grupa razišla nakon što je zapucao Novosadski korpus, svjedok je rekao kako se ne sjeća toga.
Kraljevićevog branioca Slobodana Cvijetića zanimalo je zašto je u svojim ranijim izjavama kazao da poznaje pojedina osumnjičena lica, među kojima i Ignjata Kraljevića, na šta je svjedok rekao kako su mu naknadno braća kazala da se to lice ne zove Ignjat, nego Miroslav Kraljević, ali da je prepoznao optuženog nakon što ga je vidio na slici.
Potvrdio je da ga optuženi Kraljević nije tukao, ali da jeste Obrenović.
Na dodatno pitanje tužioca Durić je rekao da je Kraljevića vidio na više lokacija, među kojima su logor “Sušica” i policijska stanica.
Na upit Suda, svjedok je kazao da je Kraljevića prvi put vidio 6. juna.
Suđenje se nastavlja 6. oktobra.
