Predrag Cvijetić kazao je da je živio u Kalotićima do 20. juna 1992., kada su svi mještani odvedeni od kuća, a muškarci prebačeni u kasarnu. Rekao je da su u jednoj prostoriji bili zatvoreni mještani srpske nacionalnosti iz Kalotića, Radovlje i Bradve.
Ispričao je kako je jedne prilike čistio kancelariju Mrče Halilovića, koga je opisao kao visokog, snažnog i malo prosijedog.
“Mrčo je sjedio za stolom svojim i pred njim je bio konjak. Pio je. Pitao je: ‘Hoćeš li popiti jedno piće?’”, prisjetio se Cvijetić, dodajući da je prihvatio piće te da je popio još jedno nakon što je završio s čišćenjem.
Kazao je da je Halilović potom pozvao jednog momka i rekao mu: “Ispovijedite ga kako treba”, što je svjedok shvatio da treba da ga istuku. Naveo je da je u susjednoj prostoriji bio njegov komšija Dizdar i još jedan čovjek, te da je Dizdar kazao da on to ne može uraditi.
“Rekao je: ‘Lezi, valjaj se, deri se’, a oni su udarali po patosu da čuje Mrčo”, ispričao je Cvijetić.
Dodao je da je, kada je krenuo iz te prostorije, Mrčo izašao i krenuo prema njemu, ali da se pojavio Zijad Kadrić, koji mu je kazao da ga ne smije dirati, jer sutra ide na ratište. Svjedok je rekao da mu je Mrčo zaprijetio i da je sutradan dolazio u prostoriju u kojoj je bilo zatvoreno njih stotinjak, ali da ga nije prepoznao.
Cvijetić je kazao da je iz Visokog prebačen u Zenicu, gdje je osuđen na 18 mjeseci zbog puške koju je imao.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović i Amir Murtić optuženi su za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Na pitanja Odbrane, Cvijetić je rekao da je Kadrić bio korektan i da mu se mogao požaliti.
“Ja koliko znam Zijada, on je bio moj nastavnik, znam da je korektan, cijela familija je korektna”, kazao je svjedok.
Svjedok Besim Kulović rekao je da je bio čuvar u vojničkom pritvoru u kasarni i komandir jednog od četiri odjeljenja koja su brojala po četiri čovjeka. Naveo je da ga je imenovao Zijad Kadrić, koji je nastojao da napravi red u pritvoru, kako bi zamijenili policiju koja je prije tu bila.
“Napravljena je željezna ograda, vrata s katancem. Niko više nije mogao prići”, kazao je Kulović.
Ispričao je kako je jedne prilike pokušao da uđe Mrčo Halilović, koji je bio u vojnoj uniformi i naoružan.
“Ja nisam dao, pošto nam je Zijad Kadrić zabranio da iko ulazi”, rekao je svjedok.
Naveo je da su neki zatočeni Srbi bili u lošem stanju, te da je čuo da su neki tučeni, mada to nije lično vidio. Kako je kazao, Kadrić im je bio naredio da zapisuju u kakvom stanju zatvorenici odlaze na ispitivanje, a kakvi se vraćaju.
Na pitanja branioca Izeta Baždarevića, Kulović je rekao da lica koja su ispitivala zatvorenike u vezi sa oružjem nisu bila podređena Kadriću.
“Ne, samo Zijad Kadrić i nas 16, a druga lica u kasarni nisu pripadala nama”, kazao je svjedok.
Suđenje se nastavlja 9. jula.
