Još uvijek se traga za 42 posmrtna ostatka, a Samir Vranović, predsjednik Udruženja “Istina – Kalinovik ‘92”, kaže da su porodice umorne od nerada pravosuđa, te da ove godine na obilježavanju godišnjice poručuju da Državno tužilaštvo treba napokon raditi svoj posao.
“Druga stvar je da nemamo dovoljno informacija za traženje nestalih osoba, to nam moraju pružiti oni koji su izvršili ubistva, ali to je nemoguće. Međutim, institucije koje rade na tom pitanju moraju malo biti aktivnije i pomoći nam da jednostavno pokrenemo te procese, gdje ćemo tražiti svoje članove porodice. To je glavna poruka koju želimo ove godine da uputimo i medijima i javnosti i svim članovima porodica ubijenih”, kaže Vranović.
Navodi kako oni koji su bili izvršna i zakonodavna vlast u Kriznom štabu u Kalinoviku još uvijek nisu procesuirani, niti su, nakon 33 godine, podignute optužnice.
“To je ključna stvar da bi se, prilikom formiranja predmeta i procesa istrage, vjerovatno došlo do informacija gdje je došlo do premještanja u sekundarne i tercijarne grobnice s mjesta ubistva. Nismo u mogućnosti da više tražimo i na mjestima ubistva, jer premještene su kosti na druge lokacije”, pojašnjava Vranović.
Nedavno je izvršena ekshumacija na tri mjesta, gdje su pronađene stvari najmilijih i žice kojima su vezani, ali bez kostiju. Do sada je pronađeno 80 osoba, ali u posljednjih nekoliko godina nisu uspjeli pronaći niti jednu kost.
Sa Autobuskog terminala Ilidža će u nedjelju, 22. juna, u osam sati biti organizovan prevoz i krenut će se u pravcu Rogoja, gdje će se položiti cvijeće za četiri ubijena Bošnjaka iz logora “Barutni magacin”.
“U deset sati bit će glavna manifestacija ispred osnovne škole, to je glavni sabirni logor u kome je prošlo više od 1.000 Bošnjaka, ne samo s područja Kalinovika nego i okolnih općina – Foče, Trnova, Gacka i Nevesinja”, objašnjava.
Nakon škole, kako kažu iz udruženja, kreće se prema logoru na Jelašanskom polju – “Barutnom magacinu”, u kojem je 87 Bošnjaka bilo zarobljeno više od mjesec dana, a potom se kreće prema Mehkim brdima, koja su bila mjesto stradanja u ratu, te prema “Tuzlakovoj štali”, u kojoj su ubijene i spaljene 24 osobe, od kojih su četiri pronađene, a za 20 ih se traga.
Krajnja lokacija su tuneli Miljevina, gdje je, kako navode iz udruženja, ubijeno 37 osoba, od čega su 33 pronađene, a za četiri se traga.
Sud BiH je osudio Ratka Bundala na kaznu dugotrajnog zatvora od 22 godine, dok su u istom predmetu osuđeni na 15 godina Neđo Zeljalja i na sedam godina Đorđislav Aškraba. Slavko Lalović je osuđen na pet godina, Novica Tripković, između ostalog i zbog zločina u Kalinoviku, na jedinstvenu kaznu na 20 godina, te Krsto Savić, kojem je, osim za Kalinovik, kazna od 17 godina izrečena za zločine počinjene u Nevesinju, Gacku i Bileći. Apelacioni sud u Beogradu je na pet godina zatvora osudio Dalibora Krstovića.
Optužbi za zločine u Kalinoviku su presudama Suda BiH oslobođeni Milan Perić, Spasoje Doder, Predrag Terzić, Aleksandar Cerovina i Zoran Bjelica.
U Haagu su zločini u Kalinoviku konstatovani u presudama Ratku Mladiću, nekadašnjem komandantu Generalštaba Vojske Republike Srpske osuđenom na doživotni zatvor, i Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku Skupštine Republike Srpske osuđenom na 20 godina zatvora.
