Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kozarac efendija Amir Mahić za Detektor kaže da će obilježavanje početi okupljanjem kod centralne kozaračke džamije, odakle će se nakon podne namaza formirati kolona.
„Kolona će se spustiti niz kozaračku čaršiju aludirajući na porobljavanje koje je baš na takav sličan način bilo i u kolonama je stanovništvo spušteno prema logoru Trnopolje“, kaže on, te dodaje da se kolona neće uputiti prema Trnopolju, nego prema Šehidskom mezarju u Kamičanima, gdje će biti upriličen kraći vjerski program.
U prijepodnevnim satima će, kako je pojasnio Mahić, biti položeno cvijeće na spomen-obilježju ubijenim žrtvama rata 1992. u Kozarcu.
On kaže da je jako bitno obilježavati godišnjicu napada na Kozarac posebno “jer živimo u vremenu u kojem se istina pokušava negirati i nakon 33 godine“. Mahić naglašava da je potrebno budućim generacijama prenijeti istinu o napadu na Kozarac 24. maja 1992. godine koji je rezultirao ubijanjem i protjerivanjem nesrpskog stanovništva.
„Zbog toga memorijalizacija svakog vida istine i tragedije koja se desila našem narodu je bitna da bi se u budućnosti svaki narod sačuvao od ovih elemnata zločina, ali sa druge strane da se istina koju dugujemo prije svega ubijenim i žrtvama rata ne bi potisla iz zaborava“, kaže on.
U presudama haškog tribunala koje je Detektor analizarao u „Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH“ se navodi da se vojni konvoj srpskih snaga 24. maja 1992. približio Kozarcu i iz njega je otvorena vatra na kuće i kontrolne punktove, a istovremeno su sa brda ispaljivane granate.
Tokom napada i dva dana baražne artiljerijske vatre, poginuo je veliki broj civila, a srpske snage su sakupile i iz tog područja pješice istjerale cjelokupno nesrpsko stanovništvo i poslale ih u logore, dok su paravojne i vojne snage pretukle, opljačkale i ubile još mnoge druge civile Kozarca. Nakon napada, kuće su – ne samo srušene – već sravnjene sa zemljom. Pomoću teške mašinerije, razoreno je oko pola Kozarca, a uništavanje se nastavilo tokom juna i augusta 1992.
Haška vijeća su ustanovila i da su Kozarčani, koji su se predali, formirali konvoj i kasnije je došlo do razdvajanja kada su žene odvedene u “Trnopolje”, a muškarci u logore “Omarska” i “Keraterm”. Poslije napada na Kozarac krajem maja 1992. godine, stanovnici tog mjesta, uglavnom žene i djeca, sa samo nekoliko vojno sposobnih muškaraca, dovedeni su u “Trnopolje”.
