Sadika Lupić kazala je da je s porodicom živjela u selu Lupe i da su otišli prema Đulićima kada je zapucalo. Navela je da su povremeno odlazili do svojih kuća po hranu i da je sretala komšije srpske nacionalnosti, koje su im jednom rekle da više ne dolaze.
“Rekao je: ‘Naš narod spava pod mostom. Vi morate odavde ići, mi moramo naš narod ovdje smjestiti'”, prisjetila se Lupić riječi jednog od komšija.
Ona je kazala da su 1. juna 1992. krenuli i da su u Bijelom Potoku neke muškarce ubijali. Navela je da je njen suprug Ibro ostao među odvojenim muškarcima i da su kasnije njegovi posmrtni ostaci pronađeni na Crnom vrhu, sa mnogim članovima porodice.
“Svi su Lupići otjerani, ostala samo djeca”, kazala je svjedokinja.
Za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika optuženi su Vinko Radović, Dragomir Vasić i Petko Panić.
Amir Smailović posvjedočio je da se pucalo oko njegovog sela Đulići i kako su otišli u Durakoviće, odakle su 1. juna krenuli s ostalim narodom. Kazao je da su u Klisi vidjeli transporter i vojsku.
“Bila je naredba da se ide u Bijeli Potok. Naišla je policija i rekla da se odvoje muškarci”, prisjetio se Smailović.
On je kazao da je jedan počeo udarati njegovog brata, pitajući ga za pušku. Vidio je da vode njegovog amidžu Junuza.
“Odveli su ga iza garaže, nekoliko metaka su opalili”, naveo je Smailović, dodajući da je iza garaže odveden i Mustafa Berbić i da su se čuli rafali.
Svjedok, koji je tada imao 17 godina, kazao je da je jedan policajac pitao njega i još jednog mladića koje su godište i da im je rekao da se vrate kod žena i djece. On je kazao da je taj dan posljednji put vidio oca Ismeta i brata Ahmeta, koji je bio 1973. godište.
Braniocu Milošu Periću je kazao da je čuo da su mještani Đulića predali oružje. Branilac Nenad Rubež pitao je svjedoka da li je siguran da je vidio policiju i da li su imali plave maskirne uniforme. Svjedok je rekao da nije siguran za maskirne uniforme, a da je onaj koji je njega izdvojio imao plavu beretku.
Mirsad Bošnjak imao je 18 godina kada su napuštali svoje kuće. Kazao je da ga je u Bijelom Potoku jedan vojnik odvojio, a da ga je kasnije drugi vojnik vratio. On je kazao da je tada vidio Petka Panića, a da je od majke saznao o kome se radi.
“Bio je u plavoj uniformi, nosio je škorpion, oslovljavali su ga s kapetane”, naveo je svjedok.
Branilac Rubež predočio je raniju izjavu svjedoka u kojoj nije naveo da je vidio Panića niti da mu je majka rekla ko je on, nego da je narod pričao da je Panić bio tu. Svjedok je ostao pri tvrdnji da je vidio Panića.
Zijad Hasanović prisjetio se da su vojnici bili raspoređeni dok su se kretali prema Bijelom Potoku, te kako je narod bio u strahu i panici. Naveo je da su u Bijelom Potoku tražili da ostave zlato.
“Vidio sam ostavljene beretke koje su naši stariji nosili”, kazao je Hasanović, koji je tada imao 13 godina.
Kazao je da su čuli hice i da su poslije saznali da je ubijen Murat Džinić. Naveo je da je njegov otac Hamed odvojen s drugim muškarcima. Kazao je da su od svjedoka S-1 saznali da su odvojeni muškarci pobijeni, a među njima i njegov otac, sa braćom i drugim članovima familije.
Branilac Miloš Perić je ovog, kao i druge svjedoke, pitao o naoružavanju bošnjačkog stanovništva i incidentima, ali oni nisu mogli o tome ništa reći.
Suđenje se nastavlja 27. maja.
