Jelica Zečević je 26. marta 1992. svjedočila ubistvu svog supruga Milana. U razgovoru za Detektor navodi da su godine prošle, ali tuga i zaborav neće nikada. Toga dana su pripadnici hrvatske i bošnjačke nacionalnosti počinili zločin nad devet civila u Sijekovcu.
“Sve je to pripremljeno i to se samo trebalo odigrati i poubijati narod. Oni su sve izrežirali; ove naše komšije, prijatelji s kojima smo živjeli. Oni su pripremali i planirali ta ubistva dok smo mi molili da nas puste, da izađemo sa kesama, da ostanemo živi”, kaže ona.
Prisjeća se kako su, tri dana prije ubistava, mještanima Sijekovca srpske nacionalnosti blokirani putevi. Nakon što su njene komšije otišle u krizni štab kako bi upitali o potencijalnom puštanju jer su postavljene barikade, rečeno im je da ne smiju napustiti to područje te da moraju predati oružje.
Ona dodaje da mještani nisu bili naoružani i da se s porodicom i komšijama sakrila u podrum. Ubrzo su izvedeni vani.
“Uglavnom, sve se završilo za tih 20-30 minuta. Život mi se okrenuo. Stradanja su bila, ubijanja, oni su nas istjerali iz podruma. Mog Milana je kraj mene doveo ovaj što me vodao, svi su imali jednog zarobljenika i svaki je radio sa svojim zarobljenikom šta hoće. Milana je taj udario, dočekivali su muškarce na kundak i, na kraju, doveo me do Milana, kaže da me siluje, da njemu spasi život, a on je već ležao kraj drva potrbušen. Ja dok sam trepnula, on je ispucao rafal”, opisuje.
Prije 33 godine Zečević je, osim muža, izgubila svekra i dva djevera. Od toga dana bila je primorana da svoj život gradi sama, sa dvoje djece. Njen suprug je ubijen kao 42-godišnjak.
“Bio je vrijedan, čestit, domaćin, pošten. Nas dvoje smo toliko radili, i mi smo se za tih šest godina braka družili – nisam znala šta je Srbin, Hrvat, musliman, imala sam Hrvate kumove. Ništa se nije promijenilo, ovi što su to počinili, oni su na slobodi. Mi smo nemoćni. Volim ljubav i širim ljubav oko sebe i svakoga volim, i da ne bude nikad rata, i da narod nevin ne strada i djeca, i majke da ne plaču”, kaže ona.
Zoran Vidić, predsjednik Boračke organizacije opštine Brod i Odbora porodica poginulih i zarobljenih boraca Boračke organizacije Republike Srpske, pojašnjava da je toga dana ubijeno devet civila, među kojima je najmlađa žrtva imala 17 godina, a najstarija 72 godine. Osim porodice Zečević, toga dana su ubijeni i članovi porodica Radanović i Trivić, kaže on.
“Naši su Sijekovčani pokušali razgovarati sa komšijama o mirnom rješenju sukoba. Vidjelo se da će se desiti sukob. Dogovorili su da neće biti rata, da neće pucati jedni na druge, da će se barikade skloniti”, navodi i dodaje da su u popodnevnim satima napadnuti Sijekovčani srpske nacionalnosti koji su bili nenaoružani i u civilu.
Vidić dodaje da je od velike važnosti mlađim generacijama govoriti o dešavanjima u proteklom ratu, kako se nikome slično ne bi ponovilo. Zbog toga treba gajiti spomen-obilježja, smatra on. Zečević i Vidić su nezadovoljni procesuiranjem počinilaca ovog zločina.
“Ja sam emotivna i žao mi je što ljudi koji su počinili to, pa ne može on mirno spavat. Zašto se nije predao i rekao jesam to uradio, jesam to počinio, idem, osudite me. Nekome doći pred kuću, ubiti nevinog ni za šta… ja sam odmah rekla da neće ništa bit jer pravda je daleka. Više sam se i pomirila jer su godine prošle, svjedoci poumirali”, zaključuje Zečević.
Za zločine počinjene u selu Sijekovac je na deset godina pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđen Zemir Kovačević. On je, prema presudi, kao pripadnik Interventnog voda Prve bosanskobrodske brigade, koja je kasnije prerasla u 101. bosanskobrodsku brigadu Hrvatskog vijeća obrane (HVO), počinio ubistva, maltretiranje i pljačku srpskih civila u martu i aprilu 1992. godine.
Sudsko vijeće proglasilo je Kovačevića krivim da je 26. marta 1992. ubio dvije osobe u Sijekovcu i nečovječno postupao prema drugim civilima koji su izvedeni iz svojih kuća nakon napada na to selo.
U 10 i 30 sati planirano je polaganje cvijeća ispred Crkve Svete velikomučenice Ognjene Marije.
Obilježavanju godišnjice prisustvovat će porodice žrtava ubijenih, udruženja proistekla iz rata te zvaničnici iz Republike Srpske.
