Na pitanja o dešavanjima u selu Rača u julu 1992., svjedok Stevan Stevanović kazao je da je tu noćio sa suprugom i da je naredno jutro čuo galamu.
“Našli su pet, šest ljudi koji su bili naoružani”, rekao je svjedok, dodajući da su oni bili uhapšeni.
On je kazao da je naišao na komšije Ljubana i Vladana i da im je ispričao šta se desilo u Rači, kao i da se pričalo da ima još stotinu naoružanih u šumi. Prema njegovim riječima, tada je naišao i Mićo Kraljević.
Tužilac Seid Marušić predočio je svjedoku iskaz iz istrage u kojem je naveo da je u vezi sa dešavanjima u Rači otišao u Policijsku stanicu, gdje su ga uputili na Kraljevića koji je imao neki vod i rekao mu da će otići sa svojim ljudima.
“Kad smo krenuli prema Rači, ja sam otišao s Mićom i pokazao im gdje su uhvaćeni”, navodi se u Stevanovićevom iskazu iz istrage.
Svjedok je rekao da nije tako bilo, nego da je Kraljević naišao dok je on razgovarao sa komšijama, a da je on otišao svojim poslom. Tužilac ga je podsjetio da je naveo da je od punca čuo da je Mićin vod zarobio još ljudi, na šta je Stevanović rekao da on to nije vidio, već čuo od punca.
Na pitanja branioca Veljka Ćivše, svjedok je potvrdio da su dan, dva prije tih dešavanja ubijeni supružnici Stanković.
Radenko Stanić, Miroslav Kraljević i Goran Garić optuženi su za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravna zatvaranja, ubistva, seksualna zlostavljanja, mučenja, nestanke i druga nečovječna djela počinjena tokom 1992. i 1993. godine. Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.
Svjedok B-2 ispričao je da su u Vlasenici ljudi privođeni i kako su se krili. On je otišao kod punca.
“Mislio sam da je sigurnije kod MUP-a, međutim, to je bila greška u procjeni”, kazao je B-2.
Naveo je da su ga izvjesni Rikanović i Garić priveli u policiju, gdje je nakon ispitivanja premlaćen i zatvoren u malu prostoriju s 20-ak drugih ljudi.
Svjedok je rekao da ne zna kako se zvao Garić koji ga je priveo, navodeći da su bila braća Garić. Tužilac Seid Marušić predočio mu je iskaz iz istrage u kojem je naveo da se ispred policije pojavio Goran Garić koji ga je strpao u zatvor.
Svjedok je kazao da je “otprilike tako”. Dodao je da ga je treći Goran odveo iz policije kada je pušten.
Na pitanja branioca Nenada Rubeža, on je potvrdio da mu je supruga rekla da se radi o Goranu Gariću kojeg poznaje iz škole. Naveo je da je Garić koji ga je priveo bio dosta niži od njega. U sudnici je rekao da za optuženog Gorana Garića ne može reći ni da jeste, ni da nije ta osoba.
Svjedok Jasmin Muminović ispričao je kako su polovinom maja 1992. on i drugi mještani iz Džafića u opštini Bratunac autobusom odvezeni u Vlasenicu. Kazao je da su ih istjerali iz autobusa. Ispričao je da je, kada su ga pitali za vojni ruksak koji je nosio, rekao da je nedavno došao iz Jugoslovenske narodne armije, nakon čega je odveden u Policijsku stanicu kod komandira.
“Pitao me da li bih ostao, ima tu i nekih muslimana. Ja sam bio u Hrvatskoj i ranjavan, i rekao sam da bih radije da ne idem u rat”, prisjetio se svjedok.
Ispričao je da ga je komandir pitao ko je od najbližih s njim, te je rekao da su mu tu otac i brat. Kako je naveo, doveli su oca i brata, a komandir je rekao da mogu ići u Kladanj ako žele. Rekao je vojnicima da ih ubace u jedan od autobusa i tako su napustili Vlasenicu.
Muminović je kazao da su poslije tri dana saznali da su ostali, s kojima su dovezeni, strijeljani u Mravincima. Dodao je da je među njima bilo dosta njegovih rođaka.
Svjedok je Odbrani rekao da su ih iz autobusa istjerala lica koja su bila u vojnim uniformama.
Suđenje se nastavlja 12. marta.
