Buljubašić i ostali: Vidio tijela ubijenih koje je poznavao
Obren Miličević ispričao je da je do rata živio s roditeljima u selu Škobalji, a da je od 8. aprila 1992. bio pripadnik Fočanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Rekao je da je bio na liniji na Preljući, a da je tokom napada na sela Jošanice bio kod ujaka na krsnoj slavi u Medanovićima. Napad je počeo, kako je kazao, oko šest sati ujutro 19. decembra 1992. godine.
“Niko nije ni pominjao da može biti napad”, rekao je Miličević.
Svjedok je ispričao da je, nakon što je čuo pucnjeve u Gapićima, krenuo u Škobalje, da vidi šta je s njegovim roditeljima. Vidio je da gore kuće i štale u selu Baždari, pa se vratio u šumu. Ispričao je da je bio naoružan te da je s još dvojicom pucao na napadače sve dok su imali municije.
“Ne vidi se od dima ništa. Škobalji, Hadžići, Baždari su zapaljeni”, kazao je Miličević.
S rođakom Trifkom Višnjićem vratio se u Medanoviće, gdje su našli tijelo mrtvog Radeta Višnjića.
“Bijela mu košulja sva u krvi. Puška mu bila M-48 ispred njega. Kako je pao, valjda mu ispala”, rekao je.
Ispričao je kako je nakon napada, obilazio sela u Jošanici jer je tražio roditelje i vidio tijela nekoliko ubijenih ljudi koje je poznavao, zapaljene kuće i druge objekte.
Svjedok je kazao da su mu roditelji bili uhvaćeni, a zatim pušteni, nakon čega su otišli u Foču.
Čuo je da je u Brajkovskom potoku ubijeno 30-ak ljudi. Ispričao je da ne zna kako su došli na to mjesto te da pretpostavlja da su bježali iz sela.
Miličević je rekao da ne zna ko je naredio i izvršio napad.
Za zločine počinjene na području Foče, Višegrada i Čajniča od augusta 1992. do februara 1993. godine optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.
Buljubašićev branilac Nermin Mulalić pitao je svjedoka da li je u selu Gapići bila komanda Petog bataljona Fočanske brigade VRS-a, što je svjedok negirao.
Odgovarajući na pitanje advokatice Jasenke Rešidović, koja brani Ahmeta Sejdića, svjedok je kazao da su centar veze i komanda bili na Preljući te da nisu imali vojni sanitet.
Svjedok – čije je ime Sud zabranio da bude objavljeno u medijima – rekao je da je bio u zatvoru u Goraždu od 21. jula 1992. do sredine februara 1993. godine, a zatim je ponovo zarobljen u julu 1994. kada je pokušao napustiti Goražde.
Potvrdio je da su s njim u ćeliji bili zarobljeni pripadnici Armije BiH. Za oko 15 njih je čuo da su bili pripadnici Višegradske brigade.
Advokatica Rešidović pitala je svjedoka da li je bio pripadnik 31. drinske brigade Armije BiH.
“Ne znam jesam li bio pripadnik, oni su nas karakterisali kao radni vod”, rekao je svjedok.
Potvrdio je da je 1994. uhapšen kada je pokušao preći na teritorij VRS-a te da mu je zbog toga suđeno pred Okružnim vojnim sudom u Goraždu.
Suđenje se nastavlja 4. februara.
