Paravac i ostali: Privođenje i odnošenje stvari
Ibrahim Hadžikadunić kazao je da je s porodicom živio u Doboju, kod fabrike “Bosanka”, gdje je njegov otac radio do maja 1992. godine. Svjedok je izjavio da je ocu rečeno da više ne dolazi na posao, dok su Srbi nastavili raditi.
Hadžikadunić je rekao da je početkom maja granatirano nekoliko naselja, a da je nakon toga rezervna policija privela njega i oca.
Kako je ispričao, u policiji su ispitivani pod sumnjom da hoće da zatruju vodu. Dodao je da su odvedeni u obližnji objekat “Spreča”.
“Vidjeli smo lokve krvi, kosu na zidu, stope od čizama”, prisjetio se svjedok.
Dodao je da su zadržani do mraka, kada ih je vidio inspektor, čiji je otac radio s njegovim ocem. On ih je odveo u policiju i pustio, te odvezao kući, jer je bio policijski čas. Prema Hadžikaduniću, policijski čas je važio za Muslimane, dok su se Srbi mogli kretati.
Svjedok se složio s Odbranom da je policijski čas, koji je bio od 23:00 do 8:00 sati narednog dana, uveden zbog opasnosti od granatiranja i da je važio za sve.
Kazao je da se moglo dobiti odobrenje za kretanje radi obavljanja poslova, ali da oni to nisu mogli dobiti. Rekao je i da ne zna da li je neki Musliman imao problema zbog kršenja policijskog časa.
Hadžikadunić je izjavio kako su dolazili pripadnici policije, vojske i “Crvenih beretki” i pretresali im kuću, odnoseći stvari. Kazao je da su ih udarali. Ispričao je i kako ga je jednom zaustavila policija i poslala u vojni odsjek, te kako je njih 30-ak vođeno na kopanje rovova. Dodao je da su noću iznosili stvari i žito iz objekata.
Svjedok je rekao da je jednom ispod auto-puta vidio leš. Kasnije je saznao da je riječ o izvjesnom Muslimanu iz Bijeljine.
Hadžikadunić je ispričao da je, dok je prolazio s ocem pored rijeke Bosne, vidio dva leša, o čemu su obavijestili komšiju Slobodana. Kazao je da je komšija javio policiji i da su oni došli na uviđaj.
On je svjedočio na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, koji su optuženi da su u periodu od početka maja 1992. do kraja 1993. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je bio usmjeren protiv civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja.
Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba Srpske opštine Doboj, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.
Svjedok je rekao da je čuo za Predraga Kujundžića, ali da se nisu sretali. Odbranu Savića interesovalo je zbog čega je u ranijem iskazu govorio da su radili pod Kujundžićevom komandom.
Hadžikadunić je kazao da ga ne poznaje lično, ali da zna da su radili pod njegovom komandom. Branilac Milorad Rašević citirao je svjedokov iskaz da im je Kujundžić rekao da će kopati borbene linije, kao i da ih je lično kontrolisao. Svjedok je kazao da je ta izjava tačna.
Kujundžić je pred Sudom BiH osuđen na 17 godina zatvora za zločine u Doboju.
Tužilac Džermin Pašić rekao je da će u narednom periodu pozivati svjedoke čije svjedočenje neće biti smetnja da se ovaj predmet ponovo spoji sa postupkom protiv Milana Ninkovića. Predmet protiv Ninkovića razdvojen je prije nekoliko mjeseci zbog bolesti optuženog, nakon što se godinu odgađalo suđenje.
Nastavak suđenja je 26. novembra.
