Otpravnik poslova Ambasade Ukrajine u BiH Yaroslav Simonov kazao je kako su shvatili da je tranzicijska pravda proces koji dolazi nakon završetka rata, ali da je jako bitno da njene institucije budu već formirane. Za njih su iskustva BiH veoma važna i na njima su naučili da je to način za liječenje ratnih trauma i stvaranje zdravog društva.

“Vidjeli smo da to nije sve lako provesti, da je ta tranzicijska pravda možda malo idealistička, ali moramo pokušavati na neki način provesti sve te procedure jer ne može drugačije”, naveo je Simonov.

Pojasnio je i kako je Ukrajina do sada usvojila neke zakonske akte i inicijative, ali da je za sveobuhvatan sistem tranzicijske pravde potrebno mnogo više, posebno zbog činjenice da je u ovoj zemlji još uvijek u toku rat.

Alena Lunova, iz ukrajinskog centra za ljudska prava “ZMINA”, kazala je da su u ovoj zemlji o tranzicijskoj pravdi počeli promišljati još nakon aneksije Krima 2014., ali da su zakonski procesi otvoreni tri godine kasnije. Za njih je najveći izazov činjenica da je četvrtina zemlje još uvijek okupirana, kao i javna diskusija o tome da li je Ukrajini zaista potrebna tranzicijska pravda.

“Pravda dolazi u različitim oblicima, ali ona ne smije biti odgađana. Nadamo se da će nam međunarodna iskustva pomoći”, dodala je Lunova.

Nepostojanje političke volje koči tranziciju

Iskustvo BiH u ovom polju jedno je od onih koje je Ukrajince inspiriralo da se usred rata počnu baviti tranzicijskom pravdom, iako je proces rada na Strategiji tranzicijske pravde još uvijek na početku u u našoj zemlji. Prema riječima Sanele Latić iz Državnog ministarstva pravde, nakon 14 godina je proces rada na Strategiji pokrenut s mrtve tačke, ali je tek u začetku.

Proces izrade Strategije obustavljen je 2010. godine zbog blokade iz Republike Srpske, a izazovi koji predstoje su osnivanje radnog tijela s predstavnicima nevladinog i vladinog sektora, pokretanje niza novih aktivnosti i opasnost od nove blokade.

“Naglasili smo da će biti što više dijaloga, debata, razgovora, upravo da se inputi za kreiranje strategije dobiju od svih relevantnih subjekata”, kazala je Latić, uz dodatak da će sredstva za ponovno pokretanje ovog procesa biti operativna početkom 2026. godine.

Govoreći iz perspektive EU, politički savjetnik Ureda EU u BiH Fermin Cordoba naveo je kako preporuke za pristupanje BiH ovoj zajednici sadrže neke elemente tranzicijske pravde, ali da je za njega ključno da u BiH budu pokrenuti dijalozi u različitim lokalnim zajednicama, kao i da se pažnja obrati na obrazovni proces, što je preporučio i gostima iz Ukrajine.

“Analizirani su svi materijali koji se koriste za obrazovanje u BiH na svim nivoima i primijećeno je da nedostaju istina, empatija za druge. Nema kritičkog razmišljanja. I to je jedan od preduslova za pomirenje”, dodao je Cordoba.

Ekspertica za tranzicijsku pravdu Adrijana Hanušić Bećirović dodala je da BiH ima mnogo uspjeha koje može predstaviti, ali da se žrtve i dalje suočavaju s brojnim poteškoćama. Navela je da je Ukrajina u ovom trenutku previše posvećena krivičnoj pravdi, dok žrtve pravdu percipiraju kroz različite druge segmente. Zbog toga je, smatra, dijalog sa žrtvama i osluškivanje njihovih potreba temelj za kreiranje politika tranzicijske pravde.

“Za žrtve je pravda podrška od društva, da vide da se ne glorificiraju ratni zločinci, ne negiraju sudski utvrđene činjenice, da se obilježavaju mjesta masovnog stradanja”, pojasnila je Hanušić Bećirović.

Ukrajinski stručnjaci kazali su da je važno potaknuti proces saradnje s organizacijama civilnih društava, jer su one potencijalni zagovarači rješenja koje vlasti trebaju usvojiti. Posebno je to, navode, važno kada se razmatra situacija stanovništva s okupiranih teritorija.

“Nekako je nametnut stav vlasti prema podređenim, nije razvijen u nekom partnerstvu, i to je glavno pitanje – kako ćemo funkcionisati u slučaju deokupacije teritorija poput Krima”, naveo je Oleksandr Pavlichenko, direktor Helsinške unije za ljudska prava u Ukrajini.

Predstavnici udruženja žrtava su se također osvrnuli na procese tranzicijske pravde u BiH, navodeći da su povjerenje i dijalog ključni, ali da se moraju otkloniti političke prepreke i da Ukrajina na bh. iskustvu mora prevazići prepreke, ukoliko žele doći do pomirenja. I oni su ponovili da žrtve moraju biti u centru ovog procesa i uključene u kreiranje rješenja, zbog njihovog rada i iskustava.

Erozija pravnog okvira i dehumanizacija postaju globalna opasnost

U svom ekspertskom uvodu za drugi panel, Refik Hodžić je kazao da su erozija međunarodnog pravnog okvira, odsustvo političke volje te dehumanizacija koja se koristi za opravdavanje zločina i zločinaca glavna opasnost za budućnost tranzicijske pravde u Evropi. Problematičnim vidi i pribjegavanje formalnim rješenjima u procesu tranzicijske pravde.

“Ono što je najvažnije je da to mora biti gledano kroz prizmu vrijednosti na kojima vi želite da se buduća Ukrajina razvija. Mehanizmi sami po sebi će biti više ili manje mogući za implementaciju, ali vrijednosti su te koje su najvažnije, jer one oblikuju sve druge procese”, poručio je Hodžić gostima iz Ukrajine.

I Sofija Todorović iz Inicijative mladih za ljudska prava kazala je da je dehumanizacija, uz negiranje i poricanje zločina, jedan od najopasnijih procesa, posebno uz činjenicu da se ona u Srbiji danas institucionalizira. Dodala je da ratni zločinci i teme iz prošlosti nose predizborne kampanje i da je to način kako se jedno društvo trenira na jednom narativu.

Govoreći o globalnim trendovima tranzicijske pravde, navela je da oni ne idu na ruku aktivistima, zbog čega je trenutak društva u regiji da se oslone na domaće snage.

“Moramo se prestati oslanjati na međunarodnu zajednicu i oslanjati se jedni na druge, naučiti razgovarati, sarađivati”, dodala je Todorović.

Direktor BIRN-a BiH Denis Džidić je izrazio zabrinutost da su se borci za tranzicijsku pravdu zamorili i da je hitno potrebno reagirati, kako ne bismo došli do momenta u kome bi ovaj proces bio nepovratno izgubljen. Zbog toga smatra da je trenutak kada zemlje regije pregovaraju s EU idealan za dodatni napor na ovom polju.

“Ne mislim da će biti lako, da ćemo nadoknaditi izgubljenih 30 godina, ali ovo je momenat da se borimo s onim što imamo, da insistiramo na nekim stvarima i da koristimo mehanizme”, naveo je Džidić, uz isticanje da je važno i da civilno društvo iskoristi momentum.

Agnes Picod, viša savjetnica za ljudska prava u Ujedinjenim nacijama u BiH, kazala je da u globalnim trendovima borbe za tranzicijsku pravdu vidi veliki problem s dezinformacijama, ali i činjenicu da su dijalog i angažiranje na ovoj temi zanemareni, posebno kod političara.

“U srcu procesa tranzicione pravde su perspektive žrtava i preživjelih, mislim da odatle moramo početi. Mislim da je jako malo političara koji slušaju žrtve”, dodala je Picod.

Ipak, istaknula je kako postoji nada i brojni programi, poput UN-ovog Fonda za izgradnju mira, koji na neki način podržavaju određene segmente tranzicijske pravde i da borba za širi okvir ljudskih prava može osigurati stvaranje društva koje želi promovirati istinu i pravdu.

Diskusiju su zaključili Todorović i Džidić, koji su naveli da se sada procesu tranzicijske pravde mora pristupiti uzimajući u obzir sve nove faktore, poput malignog stranog uticaja, kao i činjenicu da je trenutak pregovora za pristup zemalja regije EU prilika da tranzicijska pravda ponovo postane dio javnog diskursa, ali da ovog puta to ne smije biti iza zatvorenih vrata.

Konferencija o tranzicijskoj pravdi je organizirana kao dio projekta “Strateški pregled procesa tranzicijske pravde putem medija”, koji se realizira uz podršku Savezne javne službe za vanjske poslove Kraljevine Belgije.