Serhatlić se disciplinskom tužbom teretio da je neopravdano kasnio u postupanju u predmetu prijave za zloupotrebe u javnim nabavkama, te da je nanio štetu po ugled instituciji i funkciji nesavjesnim ponašanjem, odnosno komunikacijom s bivšim direktorom Sekretarijata VSTV-a Admirom Suljagićem, a Drugostepena disciplinska komisija je potvrdila prvostepenu odluku o odbijanju tužbe.
U odluci se navodi da je Prvostepena disciplinska komisija pravilno zaključila da komunikacija između Serhatlića i Suljagića ne sadrži obilježja zabranjene komunikacije.
Komisija je utvrdila da činjenica što je postupajući tužilac, nakon zahtjeva podnosioca prijave Transparency International, dostavio obavještenje o donošenju Naredbe o obustavi istrage, te što je tom prilikom greškom naveo pravnu pouku da podnosilac prijave ima pravo na pritužbu Uredu glavnog tužioca, ne mijenja pravnu prirodu navedene naredbe niti stvara osnov za zaključak o disciplinskoj odgovornosti tužioca.
“Naime, nije postojala zakonska obaveza da se podnosiocu prijave Transparency International omogući izjašnjenje u formi pritužbe u odnosu na naredbu o obustavi istrage”, navodi se u odluci.
Prethodno je Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a donijela odluku kojom se odbija tužba protiv Serhatlića za “ponašanje u sudu ili tužilaštvu i izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije”, kao i “neopravdano kašnjenje u provođenju radnji u vezi s vršenjem funkcije tužioca”.
U svojoj odluci je Prvostepena disciplinska komisija navela kako smatra da predmetna komunikacija ne sadrži obilježja zabranjene “ex parte komunikacije” između tuženog i Suljagića, koji je imao status svjedoka u predmetu u kojem je Serhatlić bio postupajući tužilac.
Na osnovu provedenog postupka, Komisija je nesporno utvrdila da je Suljagić u trenutku ostvarene komunikacije imao status svjedoka, a ne osumnjičenog, a navedeno je u prvostepenoj odluci da komunikacija postupajućeg tužioca sa svjedokom nije predstavljala neuobičajenu niti zabranjenu radnju.
“Naime, zbog zahtjeva procesne efikasnosti, tužioci su često prinuđeni da u fazi ispitivanja prijave, tokom istrage ili sudskog postupka, komuniciraju sa svjedocima, pa čak u praksi se dešava da sud izda nalog tužiocu za takvu komunikaciju”, navodi se u odluci.
Prvostepena komisija je ocijenila da u postupanju Serhatlića nisu utvrđeni elementi disciplinskog prekršaja, niti se može zaključiti da je došlo do neopravdanog kašnjenja u preduzimanju radnji u vršenju tužilačke funkcije.
“Ovakav zaključak dodatno se potkrepljuje činjenicom da je u međuvremenu zaprimljena dopuna krivične prijave u vezi s kojom nije bila donesena tužilačka odluka, kao i time da je u predmetu po osnovnoj prijavi donesena Naredba o obustavi istrage”, navodi se u odluci.
Ured disciplinskog tužioca se žalio na ovu odluku Prvostepene disciplinske komisije zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, ali je žalba odbijana.
Odluka je objavljena u anonimiziranom obliku, ali na osnovu broja disciplinskog predmeta i činjeničnog opisa, Detektor može potvrditi da je riječ o odluci za tužioca Serhatlića.
Ova odluka je konačna.
