Peulići i Đurić: Noćni dolasci u Poštu u Skender-Vakufu

Svjedok je ispričao da su ga u drugoj polovini juna 1992. u njegovoj kući ispitivali civilni policajci, a poslije ga dva vojna policajca odvela u Poštu u Skender-Vakufu. Kazao je da je znao, po bijelim opasačima, da je to bila Vojna policija, te je ispred Pošte vidio još nekoliko pripadnika te jedinice.

Prema njegovim riječima, smješten je u prostoriju široku dva, a dugu tri do četiri metra, u kojoj je zatekao 10 do 15 ljudi. Izjavio je da je tu prepoznao dvije osobe iz svoga mjesta, a kasnije je upoznao izvjesnog Selmana.

Svjedok je opisao da su na podu prostorije bile pločice i na njima kartoni na kojima su zatočenici sjedili i ležali.

“Većinom su dolazili po noći. Kad čuješ ključ da je u bravi, mi smo morali ustati, okrenuti se prema zidu i podignuti ruke“, ispričao je svjedok i naveo da im je jedan vojnik rekao da se tako moraju ponašati.

Kazao je da su većinom udarali Selmana iz Travnika, za kog je saznao da je imao nadimak Rambo. Izjavio je da je po modricama na njegovim nogama vidio da su ga tukli. Kazao je da su većinom tukli noću i nisu palili svjetlo.

“Neki su kasnije govorili ‘neki Peulići’. Vikali su ‘stari i mladi Peulić'“, izjavio je svjedok na pitanje tužioca Edina Muratbegovića da li je znao ko su osobe koje su udarale u pošti.

Ispričao je da je od vojnika poznavao Petra, koji je imao nadimak Keruša, da je on bio u vojnom odijelu s bijelim opasačem, ali ne zna koju je dužnost obavljao.

Naveo je da nije vidio da je optuženi Petar Đurić, kojeg je prepoznao u sudnici, ikoga maltretirao u Pošti.

Svjedok je kazao da je ostao zatvoren u Pošti od sedam do deset dana, te ga za to vrijeme niko nije maltretirao. Rekao je da je poslije toga razmijenjen.

Boško i Davor Peulić te Đurić optuženi su za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjene od maja do oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 22. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, Đurića kao de facto komandira jedinice Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.

Svjedok je potvrdno odgovorio Aleksandru Čikeši, braniocu Davora Peulića, da je iz priča iz Pošte čuo za Peuliće, ali se njemu niko s tim prezimenom u to vrijeme nije predstavio.

Suđenje se nastavlja 11. septembra.