Ministar vanjskih poslova Poljske Radoslaw Sikorski je 27. maja najavio uvođenje ograničenja kretanja ruskih diplomata na teritoriji te zemlje, navodeći dokaze da je ruska država umiješana u odobravanje sabotažnih operacija na njenoj teritoriji.

Ovo je uslijedilo nakon niza saopštenja premijera. Donald Tusk je 14. maja najavio da će njegova vlada investirati dodatnih 100 miliona zlota (tj. oko 23 miliona eura) u poljske sigurnosne agencije, te da će poništiti odluku prethodne vlade stranke Pravo i pravda (PiS) da zatvori regionalne ogranke Agencije za unutrašnju sigurnost (ABW), kao institucije zadužene za borbu protiv tajnih aktivnosti i terorizma.

Pravdajući svoje odluke, premijer je naveo da postoji “rastuća prijetnja u Evropi i u Poljskoj u vezi sa agresivnim radnjama ruske i bjeloruske obavještajne službe”.

Razmjera tih radnji odnedavno je postala “veća i više uznemiravajuća”, dodao je on, izvještavajući kako je u proteklim sedmicama Poljska spriječila “pokušaje izravnog djelovanja, uključujući sabotažu i pokušaj podmetanja požara”.

Tokom narednih sedmica poljska vlada zadržala je ovo pitanje u žiži interesovanja. Tusk je 21. maja izjavio za TVN24 da je uhapšeno devet osoba, te da su optužene za “umiješanost u djela sabotaže u Poljskoj i u ime ruskih službi”. Sudeći prema spisku takvih hapšenja dostupnom na internetskoj stranici ABW-a, cifra koju je spomenuo Tusk čini se kao sažetak nedavnih događaja, a ne samo jedan novi događaj.

Narednog dana najavio je formiranje komisije za procjenu ruskog utjecaja među poljskom političkom klasom, koja je osmišljena da daje informacije tužiteljima. Tokom intervjua za TVN24 prethodne noći, Tusk je nagovijestio da se čini da istrage o ruskom utjecaju u Poljskoj upućuju na ličnost Antonija Macierewicza, bivšeg ministra odbrane ispred stranke PiS i tvrdolinijaša – a tom se idejom prethodno bavio istraživački novinar Tomasz Piatek u svojoj knjizi Macierewicz i jego tajemnice (Macierewicz i njegove tajne).

Uporedo sa tim najavama, u maju je izbilo nekoliko požara širom Poljske, uključujući i onaj u najvećem trgovačkom centru u Varšavi u ulici Marywilska 44, što je dovelo do špekulacija, i od strane vladinih zvaničnika, da su oni možda bili rezultat ruske sabotaže. Do sad, međutim, nisu objavljeni dokazi koji bi na to upućivali.

Naime, bilo bi lako razumljivo da će obični građanin Poljske nakon ovih incidenata imati osjećaj povećane i neizbježne ruske prijetnje na poljskoj teritoriji, u kombinaciji sa zloslutnim izjavama i špekulacijama od strane vlade.

I zaista, čini se da postoji jednoglasnost među sigurnosnim stručnjacima da ruske tajne radnje predstavljaju stvarni rizik za Poljsku i ostatak Evrope danas. Ali koliko bismo zaozbiljno trebali uzeti incidente koji su se u Poljskoj dosad desili?

Hapšenja – razvoj događaja

Službenici Agencije za unutrašnju sigurnost (ABW) prate civila osumnjičenog za špijunažu Stanislawa Sz. nakon saslušanja u Okružnom sudu u Varšavi, Poljska, 17. oktobra 2014. EPA/LESZEK SZYMANSKI POLAND OUT: FACE PIXELATE DUE TO POLISH LAW

Kada ih je kontaktirao BIRN, poljska kontraobavještajna agencija nije pružila precizan broj hapšenja ili osuda povezanih sa ruskim tajnim operacijama, nego su nas uputili na informacije na njihovoj internetskoj stranici. Od početka rata u Ukrajini 2022. godine, ABW navodi da je uhapšeno 28 osoba zbog optužbi povezanih sa špijunažom ili sabotažom u korist Rusije, što je dovelo do podizanja optužnica protiv 19 pojedinaca; još par njih je protjerano. Ove brojke su indikativne, jer nije svako hapšenje ili osuda unesena na stranici ABW-a, koliko je BIRN-u poznato.

Ali jasno je da su se hapšenja intenzivirala tokom protekle godine, posebno zadnjih mjeseci.
ABW je u aprilu uhapsio Poljaka koji je navodno izrazio spremnost da sarađuje sa ruskom vojnom obavještajnom agencijom GRU, uključujući i pružanje informacija o aerodromu Rzeszow-Jasionka, koji je glavno čvorište preko koga prolazi vojna i druga pomoć za Ukrajinu.

Iz ABW-a tvrde da bi informacije koje je ovaj čovjek trebao osigurati vjerovatno bile korištene za organizovanje pokušaja ubistva ukrajinskog predsjednika Volodymyra Zelenskog.
Krajem januara jedan je Ukrajinac uhapšen je je planirao, prema instrukcijama ruskih obavještajnih agencija, da podmetne požar na objektima smještenim “u blizini elemenata strateški važne infrastrukture” u jugozapadnom gradu Wroclawu.

Krajem maja trojica muškaraca, koji su navodno bili dio iste mreže, uhapšena su na drugim lokacijama u Poljskoj.

Poljske sigurnosne agencije takođe blisko sarađuju sa svojim kolegama u Češkoj i Evropi kako bi se pomoglo u razbijanju dezinformacijske mreže Glasa Evrope – velike operacije utjecaja i propaganda koja nastavlja da hvata u klopku razne evropske političare i saradnike.
U vezi sa aferom Glasa Evrope, 19. januara jedan Poljak opisan kao “dobro pozicioniran u državnim i evropskim parlamentarnim krugovima” optužen je za špijunažu za Rusiju, uključujući i provođenje “propagandnih aktivnosti, dezinformacija i provokacija”. Poljaci od tada nastavljaju sa istragom, uz pretrese širom zemlje i zaplijenu na desetine hiljada eura u martu.

U aprilu su dvojica Poljaka uhapšena zbog navodnog napada na ruskog aktivistu Leonida Volkova ispred njegove kuće u Vilniusu. Ti su Poljaci bili povezani sa ekstremnim nogometnim huliganskim mrežama, a čini se da su za posao unajmljeni od strane jednog Bjelorusa koji radi za Rusiju.

I napokon, u okviru dosad vjerovatno najveće operacije vezane za špijuniranje, podignute su optužnice protiv 16 pojedinaca, jer su bili dio ruske špijunske mreže u novembru 2023. Njihove aktivnosti su uključivale “izviđanje vojnih objekata i kritične infrastrukture, praćenje i dokumentovanje prolaza transporta ka Ukrajini, te priprema za izbacivanje sa tračnica vozova koji idu ka Ukrajini.”

Članovi te mreže, koji su porijeklom iz Poljske, Ukrajine i Bjelorusije, već su u zatvoru, gdje većina služi pravomoćne kazne.

Pored tih hapšenja, u maju se desio još jedan ključni incident, kada je poljski sudija Tomasz Szmydt, pobjegao u Bjelorusiju i tamo zatražio politički azil, što je izazvalo strah da je sve vrijeme bio ruski ili bjeloruski igrač.

Ono što postaje jasno, kako tvrde obavještajni stručnjaci, jeste da su ovi poljski primjeri u skladu sa širim evropskim trendom koji su identifikovali sigurnosni stručnjaci, gdje Rusija lišena svoje razgranate mreže obavještajnih operativaca od početka sveopšte invazije na Ukrajinu, povjerava špijunažu i sabotažu jeftinijim lokalnim saradnicima.

Špijunaža ‘na popustu’

Poljski premijer Donald Tusk (desno) i poljski ministar nacionalne odbrane Wladyslaw Kosiniak-Kamysz učestvuju na brifingu sa komandom uniformisanih službi u objektu poljske granične straže u Dubicze Cerkiewne, okrug Hajnowka, sjeveroistočna Poljska, 29. maj 2024. EPA-EFE/ARTUR RESZKO

U okviru istraživanja objavljenog u maju, Wall Street Journal je razgovarao sa 23-godišnjim Ukrajincem imena Maxim Leha, koji se trenutno nalazi u zatvoru u Lublinu na istoku zemlje. Poljske vlasti ga smatraju vođom špijunske mreže od 16 ljudi. Prema Lehinoj priči, većina špijuna koji su regrutovani u Poljskoj od strane kontakata GRU-a su bili mladi Ukrajinci, Bjelorusi ili Poljaci, nasumice odabrani mladići koji su tražili neku dodatnu zaradu.

Često je posao koji su trebali obaviti bio jednostavan: pričvrstiti telefonsku kameru na stup pored koga prolaze vozovi koji dostavljaju vojnu pomoć Ukraijini, te kasnije podijeliti snimak. Ali, korištenjem više izvora poput ovih, Rusi mogu prikupiti značajne količine obavještajnog materijala, tvrde sigurnosni stručnjaci.

U drugom primjeru koji je sa BIRN-om podijelio Pawel Makowiec, stručnjak sa cyber sigurnsot stranice CyberDefense24.pl, članovi hakerske grupe Cyber Army of Russia Reborn povezane sa Kremljem pristupili su postrojenju za otpadne vode u Wydminyju na sjeveroistoku Poljske u januaru, te su se snimali kako se igraju sa upravljačkom pločom postrojenja.

“Ovo je veliki sigurnosni propust s obzirom da su hakeri tu upali,” komentirao je Makowiec.

“Ali ono što takođe vidite na videu je da hakeri zapravo nisu znali šta rade kad su pritiskali te dugmiće. Oni nisu mogli prouzrokovati bilo kakvu stvarnu štetu na postrojenju.”

Izvještaj Gazeta Wyborcza o jednom fudbalskom navijaču uhapšenom zbog napada na Volkova u Vilniusu navodi da je taj čovjek vjerovatno bio nesvjestan političkih dimenzija napada koji je plaćen da izvrši.

WSJ navodi da je takav pristup špijunaži “niske cijene” i “niskog rizika” za Rusiju. Počevši sa trovanjem Novichoka u Velikoj Britaniji 2018. godine, otkrićem da su isti počinitelji bili odgovorni za eksploziju skladišta municije u Vrbeticama u Češkoj 2014. godine i potom sveopštom invazijom na Ukrajinu, evropske države su protjerale oko 500 ruskih diplomata uključujući mnoge pojedince za koje se smatralo da su špijuni.

To je primoralo razne ruske obavještajne agencije da ponovo izgrade te mreže koristeći unajmljene neprofesionalce, i to često osobe koje govore ruski, uključujući ukrajinske, bjeloruske ili ruske izbjeglice, a koji se već nalaze u ciljnim zemljama.

“Ovi jeftini i naizgled nespretni napori nisu za podcjenjivanje,” kazao je za WSJ jedan viši zapadni vojni obavještajac. “Oni su dio velikog paketa za skupljanje obavještajnih podataka koji je Rusiji pomogao da uništi ključne materijale uz minimalna ulaganja.”

Opsežni izvještaj za 2024. godinu koji je sačinio Royal United Services Institute (RUSI), kao vodeći sigurnosni think tank Velike Britanije, došao je do sličnog zaključka. “Rusija koristi nekonvencionalne metode da proširi svoj utjecaj, zaobiđe blokadu, te da destabilizuje i poremeti svoje protivnike – i postiže napredak u nekoliko pravaca,” navodi se.

“Ruske metode su često nesofisticirane i postoji gomila neuspjeha,” pišu autori izvještaja. “Pa ipak, oni su uporni, te stoga postoji i zahtjev za kontinuiranu budnost.”

Makowiec iz Poljske takođe smatra da bi bilo naivno odbaciti rusku prijetnju, a istovremeno upozorava da je važno izbjeći refleksne reakcije i umjesto toga pažljivo analizirati događaje, jer neki od njih vjerovatno nemaju nikakve veze sa Rusijom.

On daje primjer incidenta od prošlog ljeta, kad su vozovi zaustavljeni na šinama nakon što je putem internog radio sistema poslan zvuk za uzbunu. Iako su mnogi mediji izvještavali da je velika vjerovatnoća da je ovo uzrokovala Rusija, Makowiec kaže da su takve situacije zapravo uobičajene u Poljskoj, jer se radio sistemu može lako pristupiti.

“Mi smo najizloženija zemlja i transportno čvorište za Ukrajinu, nije ni čudo da ljudi uvijek sumnjaju da su u pitanju Rusi kad se desi nešto takvo. Ali moramo biti veoma oprezni u procjeni onoga što se dogodilo,” kaže on.

“Barem kad se radi o cyber sigurnosti, nisam previše zabrinut,” dodaje Makowiec. “Naši stručnjaci za cyber sigurnost su vodeći u svijetu, a vladine internetske stranice su stvarno pojačale sigurnosne mjere proteklih godina. Ipak, Rusi bi nas uvijek mogli iznenaditi.”

Poljska se nesumnjivo suočava sa talasom dezinformacija, cyber napada i pokušaja sabotaže i špijunaže. Ali dosadašnji nivo možda ne zaslužuje nivo panike koji neko može osjetiti gledajući vijesti tokom proteklih nekoliko sedmica.

U članku za Gazeta Wyborcza, novinarka Dominika Maciejasz podsjeća čitatelje da se poljski gradovi suočavaju s požarima u sezoni visokih temperatura, a mnoge izazivaju firme za otpadni materijal kad pokušavaju da se riješe otpada nelegalno.

Ako zvaničnici potegnu sumnju na Rusiju za svaki incident čak i kada nema dokaza koji upućuju u tom smjeru, Maciejaszova tvrdi da će se “kao rezultat toga, proširiti lavina špekulacija i nastaviti da živi svoj život”.

Jedna od mogućih posljedica bi moglo biti da će Poljaci postati sumničaviji o ukrajinskim i bjeloruskim izbjeglicama, ili će se jednostavno izazvati panika u javnosti – a ironično je da oba ta efekta Rusija i pokušava postići u Poljskoj.