Avdičević i ostali: Tijela zarobljenika razmijenjena u julu

Pero Jakovljević rekao je da je bio komandir čete Prvog bataljona semberske brigade, te da je 1993. i 1994. bio prisutan na četiri razmjene koje je dogovarao Ljubo Mitrović.

“Moja uloga je bila da organizujem sigurnost razmjene, sahranim tijela ako treba“, rekao je svjedok pojašnjavajući da je bio zadužen za “tehnički dio razmjene“. Dodao je da je predsjednik komisije za razmjene Treće tuzlanske brigade bio Fehim Kahrimanović.

Na pitanje tužiteljice Zorice Đorđević da li mu nešto znači ime Budimir Jovanović Budo, svjedok je rekao da je čuo da je zarobljen i odveden u Tuzlu ili Teočak.

Prisjetio se razmjene iz jula 1994. kod Teočaka te rekao da je, između ostalih, razmijenjeno tijelo mrtvog Milenka Vukovića za kojeg je mislio da je živ jer im je tako rečeno.

“Mučna je to situacija bila, napeto. Ne znaš ko će zapucati – jedna ili druga strana. Neko je pomenuo da je Vuković u vreći“, ispričao je svjedok i dodao da je tijelo Budimira Jovanovića dovezeno drugim vozilom u vreći i razmijenjeno.

Nakon dolaska u Bijeljinu, kako kaže Jakovljević, razmijenjena tijela su odvezena u mrtvačnicu, a rođaci su prepoznali tijelo Budimira Jovanovića. Kazao je da je tada patolog rekao da je tijelo sahranjeno četiri-pet mjeseci ranije, a kasnije je, kako je rekao svjedok, identifikovan i preko DNK.

Na pitanje tužiteljice kako su obavljane druge razmjene, on je kazao da su bile drugačije.

“Bilo je više ljudi s obje strane. Više se sjedilo, pričalo. Ovamo se završilo sve za pet minuta, trajalo je puno kraće. Bila je malo mutnija scena“, rekao je svjedok za kojeg Odbrane nisu imale pitanja.

Dževad Avdičević je optužen da je u mjestu Rastošnica, zaselak Here u opštini Sapna, u napuštenim srpskim kućama – gdje se nalazilo komandno mjesto Prve teočanske brigade – formirao improvizirani zatočenički objekat u kojem su od maja 1993. do februara 1994. godine bila zatvorena tri zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske. Na teret mu je stavljeno da je ratne zarobljenike skrivao i nije ih predao nadležnim organima, te je nastojao dobiti otkupninu od porodice jednog od zarobljenih. On je optužen s Ahmedom Hadžajlićem i Izetom Ikanovićem, koji su imali komandne pozicije u Armiji BiH na području Teočaka i Kalesije, da su sredinom decembra 1993. donijeli odluku o strijeljanju ratnih zarobljenika.

Prema optužnici, Avdičević je kasnije tražio da se organizira razmjena, te je u februaru razmijenjen jedan zarobljenik i tijelo jednog od ubijenih, dok je tijelo drugog skrivano do jula 1994.

Drugi svjedok Tužilaštva Matija Bogirodić radio je kao sudija u Tuzli prije rata, do 1993. kao istražni sudija u Osmacima, a zatim je pozvan u Bijeljinu da bude predsjednik komisije za razmjenu ratnih zarobljenika Istočnobosanskog korpusa VRS-a.

Ispričao je na koji način su se odvijale razmjene, da su razmjenjivali spiskove zarobljenika s drugom stranom, zatim dogovarali sastanke, a dok su vršene razmjene prekidana su borbena dejstva. Rekao je da tokom razmjene u Priboju nije učestvovao u iznošenju tijela, da je to radio neko iz nižih jedinica te da se ne može sjetiti zašto je morao prisustvovati toj razmjeni jer j bio zadužen za razmjenjivanje živih zarobljenika.

Ni za ovog svjedoka Odbrana nije imala pitanja.

Naredno ročište će biti naknadno zakazano.