Kadrić i ostali: Premlaćivanje supružnika u Visokom

Seida Gavrić kazala je da su ona i njen muž živjeli u Visokom do 10. oktobra 1992, kada su im pred vrata došli policajci, koji su pretresli njihovu kuću. Izjavila je da su tražili naoružanje, kao i da su ih poslije odveli u kasarnu “Ahmet Fetahagić” kod Asima Hamzića, kojeg je znala iz viđenja.

Pojasnila je da je ona muslimanka, a njen suprug Srbin, navodeći da su je pitali šta će ona s njim. Tada po dolasku je udarana, rekla je, ali nije precizirala ko ju je tukao.

Kazala je da supruga niko nije dirao, a da su nju poslije odveli u podrum, gdje je ostala nekoliko sati. Potom je prebačena, kako je navela, u potkrovlje.

“Neko je došao i odveo nas do Mrče, tada je bio mlad i lijep. Meni je djelovao crn”, rekla je svjedokinja, opisavši kako je prema njoj tada izgledao optuženi Hajrudin Halilović zvani Mrčo.

Kazala je da su u kancelariji, gdje je bio optuženi, bila još dvojica, koji su nju i supruga tukli po glavi i cijelom tijelu, palicama, rukama i nogama.

Ispričala je da su je pitali za stanicu i oružje, te kazala da je njenog supruga palicom više tukao Mrčo. Nju je, kako je rekla tokom svjedočenja, udario jedanput.

Svjedokinja je kazala da su ih sljedećeg dana odveli kod Asima Hamzića, gdje su bili neki stražari. Rekla je da je tada nju Hamzić udarao rukama, palicom i čizmom, zbog čega je kasnije bila u modricama, te da ju je vrijeđao.

Na pitanje Damira Koče, branioca Hajrudina Halilovića, svjedokinja je rekla da njen suprug nije imao puškomitraljez, te da ga nije ni predao. Kazala je da je vidjela da je nju Mrčo udario, ali da nije vidjela druge osobe koje su je tom prilikom udarale.

U kasarni je, kako je posvjedočila, ostala dva mjeseca.

Hamzić, Halilović, Zijad Kadrić, Miralem Čengić, Samir Selimović i Amir Murtić optuženi su za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen od maja do kraja 1992. godine u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.

Željko Gavrić je kazao da je sa suprugom Seidom u oktobru 1992. odveden kod Asima Hamzića. Rekao je da je njegova supruga odvedena u neku prostoriju, a da je on smješten u spavaonicu.

Kazao je da je vidio Halilovića, s kojim su došla još dvojica. Ispričao je da su ih odveli u podrumske prostorije i da su ih tukli ispitujući ih za stanicu i oružje.

“To je dugo trajalo, suprugu su iznijeli, a mene su povukli za kosu i udarili”, rekao je Gavrić i dodao da je upravnik Zijad Kadrić kazao osobama koje su svjedoka udarale da prestanu.

Ispričao je da je bio zatvoren do 14. maja 1993, sve dok mu potvrdu nije izdao Asim Hamzić, Zijad ili izvjesni Kemal.

Potvrdio je braniocu Koči da je imao puškomitraljez i da ga je predao, te je rekao da njegova supruga nije imala informacije o tome.

Naredno ročište zakazano je za 29. maj.

*U ovom tekstu ispravljeno je prezime advokata Damira Koče.