Babić Dragan i ostali: Udarcem u lice slomio mu nos

Meho Mahmutović ispričao je da se u maju 1992. pucalo iz susjednih srpskih sela na njegovo selo Osilicu. Kazao je da se, nakon što je čuo da ide neka vojska, nije plašio, znao je da traže oružje, koje on nije posjedovao. Svjedok je izjavio da su njega, njegovog punca i P-1 prvog jula 1992. odveli iz sela.

Ispričao je da su u poslijepodnevnim satima došli u Pribinić. Mahmutović je opisao zgradu pred koju su dovedeni, da su tu bile prodavnica građevinskog materijala i Pošta.

“Sjeo sam na stolicu bez naslonjača, a iza leđa su bila trojica koji su me tukli”, ispričao je svjedok i dodao da su ga tukli maljem i drvenim palicama.

Svjedok je opisao da su ga tada tukli oko pola sata, te je kazao da su ga podizali s poda nakon što padne. Mahmutović je kazao da su ga poslije odveli u prostoriju gdje je bilo zatvoreno još četrdesetak osoba, a nakon dva dana su ga premjestili u magacin građevinskog materijala.

Posvjedočio je da su u toj prostoriji vršili i malu i veliku nuždu, a vodu za piće su čuvali za one koji padnu u nesvijest. Ispričao je da su jeli za tezgom kod magacina.

“Jeli smo kad njima naumpadne, po tri ili četiri ih stoje iza leđa – dok jedemo, udarali bi nas”, rekao je svjedok.

Kazao je da nije znao optuženog Babića, da je čuo za njega od drugih zatvorenika. Opisao je da su zatvorenici morali da podignu tri prsta i okrenu se licem prema zidu kada bi dolazio Babić. Rekao je da je tada izgledao kao da ima 25 godina i da je svjetlije puti.

Svjedok je kazao da su svi imali respekt prema Babiću, te da misli da je on bio komandir ili upravnik. Opisao je da je Babićev tretman u udaranju bio završni, a to je bio udarac u leđa, pa u glavu.

Nekoliko zatvorenika preminulo je nakon što su bili pretučeni, rekao je svjedok i među njima spomenuo Mustafu Džafića i Remziju Jašarevića.

Ispričao je da je razmjena bila poslije stotinjak dana provedenih u zatvoru. Pokazao je da je trajna fizička posljedica – hematom na njegovom licu – od udarca čizmom.

Svjedok je predsjedavajućoj Sudskog vijeća Enidi Hadžiomerović kazao da je Dragan Babić dva mjeseca bio upravnik u logoru, a da su poslije njega povremeno dolazili Dragan Katana i Dragan Marjanović, za koje je rekao da su također vršili premlaćivanje zatočenika.

Dragan Marjanović je ranije s još četiri osobe osuđen na 14 godina za odvođenje i ubistva 28 civila na planini Borje kod Teslića koja su se desila u noći između 17. i 18. juna 1992.

Babić i Milivoje Maletić optuženi su za ubistva i nečovječna postupanja nad civilima i ratnim zarobljenicima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u zatočeničkom objektu u Pribiniću.

Babić je optužen u svojstvu bivšeg upravnika objekta u Društvenom domu za period od juna do augusta 1992. godine, kao i vojnog policajca od septembra do oktobra, a Mateltić kao nekadašnji stražar.

Svjedok P-1 je kazao da je bio zarobljen u logoru “Pribinić” 95 dana. Izjavio je da je odveden u malu prostoriju.

“Bili su prije nas ljudi, gdje smo zatekli zakrvavljene zidove”, rekao je svjedok te dodao da je u “Pribiniću” bilo dana kada je nekoliko puta bio izudaran.

Ispričao je da Babića itekako zna, prisjetio se da su ga dvojica natjerali da riba beton i da u tom trenutku “odozdo ide momčina” i kazao je da ga nije ništa pitao, nego je stavio dlan na njegovu glavu i slomio mu nos. Opisao je optuženog kao krupnog momka, te da je mislio da se bavio sportom jer je imao jak udarac.

Suđenje se nastavlja 29. maja.