Kandić i ostali: Muškarci ispred škole krvavi i otečeni

Dragan Đurđić s braniteljicom Suzanom Tomanović. Foto: BIRN BiH

Ratko Lojpur je ispričao da je nakon mobilizacije bio u rezervnoj policiji u Bijelom Polju kod Mostara “sa Sinišom i Mladenom Kandićem te Aćimovićem”. Prema Zijemlju su se povukli 19. juna 1992., odnosno na brdo Porim iznad Bijelog Polja, gdje su ostali oko mjesec dana.

Na brdu Porim, prema njegovim riječima, bila je komanda, a Zdravko Kandić je bio komandant Petog bataljona Nevesinjske brigade. Kasnije je upoznao Dragana Đurđića za kojeg je rekao da je imao “neki čin”, dok je za Dragoslava Aćimovića naveo da je u Bijelom Polju, prije povlačenja, posjekao ruku na staklo.

Kako je rekao, povremeno je dolazio do škole u Zijemlju, ali ne zna ko je bio tu smješten. Nakon što mu je pročitan dio iz iskaza, potvrdio je da je tu bio Interventni vod i da su kasnije govorili da je Đurđić bio komandir tog voda.

Svjedok je potvrdio dio izjave date tokom istrage, da je pred školom zatekao veću grupu civila – muškaraca, žena i djece – koje su čuvale policija i vojska, te da je rečeno da su to “muslimani koji su zarobljeni”. Pred školom je vidio Đurđića, ali se ne sjeća je li ulazio u nju.

Lojpur je potvrdio i dio iskaza u kojem je rekao da je vojska bila oko muškaraca i da je vidio kod ulaza u školu kako ih vojska izvodi, te da su muškarci bili krvavi i otečeni.

“Ne znam ko ih je tukao. (…) Na kamionu su, a gdje su ih odvezli, ne znam. Kasnije sam čuo da su pobijeni. Ne znam šta je bilo sa ženama i djecom”, izjavio je Lojpur.

Za zločine na području Nevesinja i Mostara sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem komandantu Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i komandantu Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona. Optužnica ih tereti za ubistva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja.

Svjedok Goran Radojičić je ispričao da se u junu 1992. s vojskom iz sela Pijesci povukao u Nevesinje, gdje je proveo jednu noć. Ujutro je sa Zdravkom Kandićem i Đurđićem otišao u dom na Rujište. Za Kandića je kazao da je bio komandant bataljona, a Đurđić njegov zamjenik.

Nakon Rujišta, prebačen je na položaj u Vilin klanac, gdje je bio do sedam dana.

“Jedno jutro sišli smo na put i sreli Zdravka Kandića i Đurđića. Kandić nam je napisao propusnice. Otišli smo u dom, a kasnije za Nevesinje”, kazao je on.

Kako je rekao, ne zna do kada je Kandić bio komandant bataljona, ali je kasnije bio bezbjednjak u Nevesinjskoj brigadi, dok je Đurđić ostao na Zijemlju. Naveo je da nije išao do škole u Zijemlju, samo je dva puta prošao pored.

Naredno ročište je zakazano za 22. april.