Unčanin i ostali: Optuženi tvrdi da za vrijeme ubistava nije bio kod škole

Unčanin je kazao da je bio u Vojnoj policiji pri Inžinjerijskoj jedinici stacioniranoj na Laništu i da su zadatke obavljali na punktu u Velagićima.

“Bio je najnormalniji život do 27. maja”, naveo je optuženi.

Ispričao je kako je tog dana ubijen zamjenik komandira policije u Ključu, a da su neki ranjeni kada su išli da pregovaraju u Ramiće. Isti dan kasnije, kako je rekao, kraj punkta su naišli vojni autobusi sa mladim vojnicima koji su se bili razdužili iz armije i vraćali se kućama. Kazao je da ih je upozorio da u Pudinom Hanu ima bošnjački punkt, a poslije njega i srpski, ali da su oni prošli.

“Poslije par minuta, pucnjava. Tri su ubijena, 29 ranjenih, šestorica su podlegla… To je bilo na punktu u Pudinom Hanu”, rekao je Unčanin, dodavši da je vojska poslije napala taj punkt, a da su naoružana lica otišla za Bihać.

Govoreći o događajima od 1. juna, optuženi je napomenuo da je od jutra bio na punktu i da je na cesti razgovarao sa nekim ljudima iz Velagića kad se iznenada pojavio bijeli golf, iz kojeg su izašla dvojica muškaraca. Kako je naveo, odmah su nasrnuli na te ljude i pucali u njih.

“Ubiše šestoro ljudi. Okrenuše se u pravcu Sanice. Nikad ih više nisam vidio”, kazao je optuženi.

Dodao je da je poslije saznao da su to bili Mile Petrović, za kojeg je čuo da je poginuo, i Ratko Samac iz Ribnika, koji je, kako je saznao, prvo otišao u Srbiju, a potom u Rusiju.

Unčanin je rekao da je ubijene ljude sa još jednim čovjekom sklonio sa ceste i prekrio, a potom otišao u kafanu “Bolji život”, udaljenu oko 300 metara. Ispričao je da je kasno uveče začuo pucnjavu.

“Pomislio sam da je neko došao da sveti te ljude”, kazao je optuženi i dodao da je otišao do punkta, gdje je bio Marinko Miljević i još jedan.

Naveo je da je od njih čuo da “budale pobiše ljude”, a da se on okrenuo i otišao. Rekao je da nije išao do škole te noći, već sutradan ujutro i da nije bilo tijela.

Optuženi je kazao da je poslije nekoliko dana odveden u pritvor u Banjaluci zajedno sa drugima koji su bili na spisku da su bili na punktu. Prema njegovim riječima, pitani su o onome što se dogodilo, ali nije ispitan u svojstvu osumnjičenog.

Tužilac Ahmed Mešić predočio je Unčaninovu izjavu iz 1992. u kojoj je naveo da je grupa iz škole krenula prema njima, da su svi pucali. Optuženi je na to rekao: “Da, to je pravilo, pucaš u zrak.”

Unčanin je optužen s Marinkom Miljevićem i Draganom Despotom za učešće u ubistvima 78 bošnjačkih civila počinjenim 1. juna 1992. u Velagićima. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Vojne policije Drugog inžinjerijskog puka.

Branilac Dragan Međović pitao je Unčanina i o zaštićenom svjedoku “B”, za kojeg je optuženi naveo da je od malena bio sitni kriminalac, a da je kasnije prerastao u krupnog i da je uhapšen sa drogom u Srbiji. Kazao je da mu je 1999. taj svjedok rekao da ga je oblatio, te da mu je spominjao inspektora Mirsu i pokazivao pare.

Na pitanja braniteljice Vesne Rujević, optuženi je kazao da Despot sigurno nije bio na punktu do trenutka kada su ubijena šestorica ljudi. Potvrdio je da Despot nije bio na spisku kada su voženi za Banjaluku, ali da su ga ubacili u kombi iako nije “ni luk jeo ni luk mirisao”.

Dodao je da je te večeri bilo pripadnika drugih jedinica koje nije poznavao.

“Bilo je tu još vojske. Pošto smo mi službeno bili tu, imaju naše spiskove, a ove druge ne znaju”, rekao je Unčanin.

Suđenje se nastavlja 28. marta.