U njemu se navodi da Sud sa zvaničnim saopćenjima istupa nakon što stranke u postupku zaprime odluku.

“U konkretnom slučaju, u medijima su se već pojavile određene informacije, što je i očekivano, s obzirom da je ovaj predmet već od samog početka medijski i od šire javnosti itekako popraćen”, stoji u saopćenju Suda u kom se navodi i da je potvrđena prvostepena presuda za “Respiratore”.

Ovakav pristup sagovornici Detektora ne smatraju adekvatnim, navodeći kako je uloga ove institucije da sazna na koji način informacije “cure”, te zbog čega svi nemaju pravo na pravovremeno obavještavanje.

Potrebna istraga o “curenju” informacija

Advokatica Marsela Bajramović. Foto: BIRN BiH

Marsela Bajramović, braniteljica Fahrudina Solaka, osuđenog za zloupotrebu položaja i krivotvorenje isprave u predmetu “Respiratori”, za Detektor navodi da je primarno pravo optuženih, onih kojih se postupak tiče, da saznaju za odluku.

“Odluke se dostavljaju strankama u postupku. Međutim, mi smo i za prvostepenu i drugostepenu presudu saznali iz medija, što je jedna vrlo loša praksa”, navodi Bajramović dodajući da je to nezahvalna situacija i za optužene, njihove porodice, ali i branioce.

“Takve stvari se ubuduće moraju spriječiti. Potrebne su interne provjere u samom Sudu ili Tužilaštvu, da se provjeri na koji način i kako takve informacije – prije nego što se dostave strankama u postupku – izlaze u javnost”, smatra Bajramović.

Solak je osuđen na jedinstvenu kaznu od šest godina zatvora. Osim njega, Fadil Novalić, bivši premijer Federacije, presudom je osuđen na četiri godine, a Fikret Hodžić, vlasnik firme “Srebrena malina”, na pet godina zatvora za zloupotrebu položaja.

Oni su oslobođeni za udruživanje za činjenje krivičnog djela, pranje novca, krivotvorenje ili uništavanje poslovnih knjiga, a Novalić i za primanje nagrade. Jelka Miličević, bivša ministrica finansija, oslobođena je optužbi.

Pravno lice “Srebrena malina” proglašeno je odgovornim što je raspolagalo protivpravno stečenom imovinom te mu je izrečena novčana kazna od 200.000 KM, koja se mora platiti u roku od 60 dana od dana pravosnažnosti presude. Presudom je naloženo oduzimanje protivpravno stečene imovinske koristi u iznosu od 694.747 maraka od Hodžića i “Srebrene maline”.
Internu istragu kojom će se utvrditi odgovornost za “curenje” informacija potrebnom smatra i Adisa Imamović, novinarka televizije N1.

“Ako već ne istupaju u javnosti, uprkos tvrdnjama VSTV-a da postoji strategija prema kojoj se radi na odnosu s medijima, neka se pozabave curenjem informacija. Neka urade internu istragu jer nije uredu da neko dobije ovako važnu vijest, a da drugi čekaju da se ona potvrdi”, kaže Imamović, dodajući da je način saznavanja informacije o presudi Novaliću i drugima, u najmanju ruku, neozbiljan.

“Ta informacija je mogla procuriti iz bilo kojeg dijela pravosudnog kompleksa. Ali trebalo je imati u vidu da je riječ o zaista važnoj presudi koja se jako dugo čeka i za koju je javnost jako zainteresovana”, kaže Imamović, navodeći da je ovo jedinstven slučaj visoke korupcije.

Iz Misije OSCE-a u BiH kažu da uspostavljanje jasnih, pravovremenih i pouzdanih kanala komunikacije između pravosuđa i javnosti je od najveće važnosti, a u tom procesu mediji igraju ključnu ulogu.

„Cilj toga je ublažavanje rizika povezanih sa curenjem informacija ili pogrešnim predstavljanjem činjenica, doprinoseći tako povećanju transparentnosti i građenju povjerenja u pravosudni sistem“, dodaju, kao i da je na medjima da ne šire neprovjerene informacije.

Imamović smatra, Sud je trebao organizirati konferenciju za medije jer trenutni komentari u javnosti na presudu odražavaju netransparentan rad pravosudnih institucija. Ona smatra da je potrebno procijeniti predmete koji su od velikog interesa javnosti, te organizirati konferencije na kojima će se odgovoriti na neka ključna pitanja.

Razmatranje novih pravila za ujednačavanje prakse pri objavi sudskih i tužilačkih odluka, predsjednik najviše pravosudne institucije u BiH, Halil Lagumdžija, smatra tehnički kompliciranom.

“Pravilo je da ne objavljujemo odluku prije nego ih stranke zaprime. Kad dobijemo izvještaj da su stranke zaprimile, onda se napiše saopćenje”, kaže Lagumdžija koji konkretan slučaj obznanjivanja presude Novaliću i drugima nije želio komentarisati.

Iz Misije OSCE-a u BiH navode da ne komentarišu pojedinačne slučajeve, ali da su više puta naglašavali važnost transparentnosti kao temelja za izgradnju i održavanje povjerenja javnosti u pravosuđe.

„Pravosudni organi bi trebalo da obezbijede blagovremene, sadržajne i smislene informacije u vezi sa krivičnim gonjenjem i donošenjem odluka u predmetima, posebno onima od značajnog javnog interesa. Komunikacijska strategija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH nudi pravosudnim institucijama jasne smjernice u ovoj važnoj oblasti“, navodi se u odgovoru.

Detektor je prošle godine u saradnji sa Transparency Internationalom u BiH objavio Indeks transparentnosti pravosudnih institucija koji je ukazao na nejednaku praksu i neuređenost u smislu komuniciranja sudova i tužilaštava s javnosti.

Netransparentnost ostavlja prostor za različita tumačenja

Ilustracija. Foto: BIRN BiH

Iz Suda BiH na upit Detektora da li je bilo moguće održati press konferenciju i obavijestiti javnost o presudi u ovom predmetu, navode da se “prilikom donošenja svake odluke, pa i odluke o informiranosti, razmatraju opcije i načini “koji su u skladu sa zakonom, praksom Suda, kao i drugim strateškim pitanjima”.

U konkretnom slučaju, kažu iz Suda, smatraju da su saopćenje o konačnoj presudi objavili blagovremeno.

“Sve što je bilo odlučno za donošenje drugostepene presude, Vijeće Apelacionog odjeljenja je obrazložilo u svojoj odluci, koja će biti dostupna javnosti i stručnoj zajednici na način da će biti objavljena na web stranici Suda, po anonimizaciji”, navode iz Državnog suda.

Damjan Ožegović, viši istraživač u Transparency Internationalu u BiH, navodi kako presude općenito treba objavljivati brže, dodajući da u predmetima u kojima je veliki interes javnosti moraju biti pravovremene.

On smatra da je kompleksno donošenje odluke o objavi presuda, ali bi jedan od lakših načina bio da se donesu jasna pravila ili uputstva VSTV-a koje presude i kada bi se trebale i mogle objaviti.

“Presude u vezi s korupcijom, kao što je ova, morale bi da se objavljuju odmah. Međutim, zato bi trebala posebna pravila VSTV-a koja bi bila jednaka za sve”, smatra Ožegović, dodajući da bi to bilo selektivno pravilo za predmete od posebnog interesa javnosti.

Arben Murtezić, direktor Centra za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH, govoreći generalno, navodi kako se dešavaju raskoraci u pravu javnosti da zna, u odnosu na stranke u postupku.

“Mi znamo da javnost ima pravo da u nekim važnijim situacijama zna koliko god je moguće brzo. Međutim, to ne smije ići nauštrb nekih procesnih pravila”, navodi Murtezić, dodajući da je potrebno napraviti iskorak na način da pravosuđe i profesionalne novinske agencije sarađuju.

Murtezić kaže da se u slučajevima koji se tiču pravosuđa, a podrazumijevaju strogo formalne postupke, treba rukovoditi samo konkretnom informacijom koja dolazi iz suda ili tužilaštva te, ukoliko to nije slučaj, dezinformacije postaju informacije, iako se na koncu mogu i tačnima pokazati.

Detektor je ranije pisao da su se nakon izjave osuđenog Hodžića na Face TV-u u javnosti pojavile brojne reakcije, te su samu presudu komentirali i oni na vlasti. To je, prema mišljenju sagovornika Detektora, nanijelo štetu pravosuđu, širenjem pojednostavljenih narativa o neosnovanosti osuđujuće presude.

Sociolog Srđan Puhalo smatra da je najveći problem u tome što osuđeni informaciju o presudi saznaju iz medija.

“To nije pošteno, profesionalno i ljudski da neko o svojoj presudi prvo sazna od medija, a onda iz zvaničnih dokumenata. S druge strane, to govori da je pravosuđe toliko politički izbušeno da je to nama postalo normalno. Ne samo pravosuđe, nego i druge institucije“, kaže on.

Zbog neadekvatnog informiranja javnosti, kako kažu Ožegović i Imamović, ostavljen je prostor za pojedinačno tumačenje presude i političke nesuglasice, te nepotrebno komentiranje s pretpostavkama, a ne činjenicama.