Unčanin i ostali: Objasnio kako je postavljan za branioca u Vojnom sudu

Radenko Janković je kazao da je kao vojni obveznik bio angažovan u Vojnom sudu u Banjaluci 1992. On je naveo da je prije rata završio pravo i magistrirao, a u Vojnom sudu je pomagao sudijama u sastavljanju odluka.

“Jedno vrijeme postavljan sam kao branilac po službenoj dužnosti… To je bilo 1993.“, rekao je Janković, svjedočeći na poziv Odbrane Marinka Miljevića.

Na pitanja branioca Milana Romanića, svjedok je potvrdio da tada nije bio advokat i nije bio položio pravosudni ispit. Pojasnio je da ga je za branioca postavljao predsjednik Vojnog suda.

“Bila je tada odredba u zakonu koja je dozvoljavala izuzetno da se diplomirani pravnik postavlja“, kazao je Janković.

Predočena mu je izjava koju je Miljević dao kod istražnog sudije 1993., a u kojoj se navodi da mu je on branilac. Svjedok je kazao kako misli da je stavljao potpis na te izjave, a da na predočenom aktu nema njegovog potpisa.

Rekao je da se ne sjeća Miljevića jer je bilo dosta slučajeva u kojima je bio branilac prilikom prvog ispitivanja. Napomenuo je da je u to vrijeme bio branilac i na suđenjima, od kojih se nekih sjeća.

Na pitanja tužioca Ahmeda Mešića, Janković je potvrdio da su zapisnici u to vrijeme izgledali kao onaj koji mu je predočen. Nije se mogao sjetiti da li je bila praksa da se na zapisnik o ispitivanju potpisuju samo istražni sudija i okrivljeni. Potvrdio je svoje potpise na dostavnicama koje mu je predočio tužilac.

Branioca Dragana Međovića je interesovalo da li je pomaganje sudijama u sastavljanju odluka, kao posao, u sukobu s dužnostima branioca. Svjedok je rekao da je te poslove obavljao u isto vrijeme, ali ne u istim predmetima.

Miljević je optužen s Boškom Unčaninom i Draganom Despotom za učešće u ubistvima 78 bošnjačkih civila 1. juna 1992. u Velagićima. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Vojne policije Drugog inžinjerijskog puka.

Na poziv Odbrane Despota svjedočila je Anđa Pejić, koja je ispričala da je u Ključu živjela u zgradi s porodicom optuženog i još dvije porodice. Kazala je da je Despotov otac bio izuzetan i cijenjen čojvek, te da su porodice iz sva četiri stana bile u odličnim odnosima.

“Mi smo svi sve slavili. Kad su bili praznici, prelazili bi iz stana u stan“, rekla je Pejić, dodajući da su se na početku rata malo distancirali, ali da nije bilo problema i sukoba.

Navela je da je sin komšije Ahmeta Mulahmetovića, Braco, iznenada bio otišao u Sarajevo kako bi izbjegao mobilizaciju 1992.

Ona je rekla da se pričalo o ubistvima u Velagićima, a da se iznenadila kada je 2020. čula da Dragana Despota terete za to.

“Nikad se on nije spominjao“, kazala je Pejić.

Navela je da je 1992. viđala optuženog, ali nije primijetila ni čula da je imao zdravstvenih problema.

Na pitanja tužioca, svjedokinja je potvrdila da su mobilizaciju organizovale srpske vlasti.

Suđenje se nastavlja 18. januara.