Nanić i ostali: Zatražena oslobađajuća presuda za Samira i Huseina Isakovića

Advokat Nedžad Sarajlija je kazao da njegov branjenik Samir Isaković još od prvog ispitivanja u Tužilaštvu BiH tvrdi da nije počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Naveo je da je njegov branjenik početkom januara 1995. postao vojni policajac 505. bužimske brigade, a tri tačke optužnice za koje se tereti odnose se na vremenski period 2. na 3. mart 1995., kada Samir Isaković nije bio u hotelu “Radoč” u Bužimu. 

Kako je rekao, jedan od svjedoka je izjavio da je Samir Isaković te noći bio kod svoje kuće jer je njegova supruga imala komplikovanu trudnoću.

“Svi navodi koji se odnose na taj period ne mogu biti vjerodostojni i Sud im ne može pokloniti vjeru”, dodao je Sarajlija. 

Prema njegovim riječima, sve tačke optužnice su, u biti, identične, bez detaljnije konkretizacije djela koja se direktno odnose na njegovog branjenika. Podsjetio je da niko od svjedoka nije doveo u vezu njegovog branjenika s izvođenjem tri ratna zarobljenika i premlaćivanjem, kao i s premlaćivanjem drugih zatvorenih lica u hotelu “Radoč”.

Kazao je da je optuženom sin rođen 18. marta iste godine i da je posliije toga dobio tri slobodna dana. Pojasnio je da je u prethodnom periodu noći provodio kod kuće.

“Dakle, u odnosu na mog branjenika, Tužilaštvo nije van svake razumne sumnje dokazalo navode optužnice. Predlažem da časno Vijeće donese presudu kojom se oslobađa optužbe i plaćanja troškova postupka”, naveo je Sarajlija.

Optuženi Samir Isaković je kazao da se “Bogom kune da je njegov jedini grijeh što se s dečkima upoznao”.

Senad Dupovac, advokat Huseina Isakovića, podsjetio je da Tužilaštvo u završnoj riječi – ni pismeno, a ni usmeno – nije spomenulo njegovog branjenika. Osim toga, kako navodi, u spisu ne postoji ni jedan dokaz koji bi se mogao povezati s optužnicom.

Kako je rekao, oštećeni Safet Džaferović nije spomenuo ime Huseina Isakovića, ali jeste nadimak “Živica”, za koji Tužilaštvo tvrdi da je nadimak njegovog branjenika.

“Džaferović je rekao da je ‘Živica’ bio tu, ali da nije maltretirao”, rekao je Dupovac.

On se osvrnuo i na nalaz i mišljenje obducenta Željka Karana, koji je rekao da su povrede umrlog Derviša Ponjevića došle nasilnim putem, dok su svjedoci naveli da je Ponjević u hotel doveden u lošem stanju i da su mu pomogli da izađe iz autobusa koji ih je dovezao na to mjesto. 

“Očekujem da ćete uvažiti argumentaciju da Tužilaštvo nije dokazalo navode i da ćete donijeti oslobađajuću presudu”, zaključio je Dupovac.

Samir i Husein Isaković optuženi su s Zijadom Nanićem, Esadom Kudelićem, Vahidom Bajraktarevićem, Senadom Salkićem, Hasanom Mustafićem i Nedžadom Bapićem za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima i civilima u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu od novembra 1994. do augusta 1995. godine.

Prema optužnici, Nanić je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH, Kudelić komandir voda Vojne policije, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.

Izricanje presude bi trebalo biti krajem januara ili početkom februara naredne godine.